Hoditi za Kristom znači slijediti ga na »izvore vodâ života« (Otk 7, 17b) iz kojih se crpi snaga za takav hod i na kojima se pronalazi crpilište vlastite životne sigurnosti.
Današnja nam nedjelja, četvrta vazmena, na to pitanje snažno odgovara unutar Službe Riječi. Čitanja nam progovaraju upravo o sigurnosti koja jamči istinsku radost, koja uvodi u novi život i omogućuje novu kvalitetu odnošajnosti među ljudima. Sigurnost koja proizvire iz Božje riječi ne naslanja se na stvarnost koja bi bila dohvatljiva unutar naših okvira. Za takvu sigurnost potrebno je izići iz sebe i ne slijediti svoj pažljivo projektirani plan života, nego osluškivati glas (usp. Iv 10, 27), nasljedovati primjer Pastira koji je postao Jaganjcem (usp. Otk 7, 17) te hoditi kao onaj koji je dostojan života vječnoga (usp. Dj 13, 46c). Sigurnost dakle o kojoj danas progovara Riječ jest sigurnost koja je utemeljena u istini naše vlastite odabranosti. Kršćanin uvijek živi kao odabrani, kao »određeni za život vječni« (Dj 13, 48c). No, osim odabranosti, temelj sigurnosti se nazire i u Kristovoj riječi: »Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.« (Iv 10, 28). Nositi svijest da nas nitko ne može istrgnuti iz ruke Gospodinove, da smo neodvojivo povezani s njim i njegovim životom, te da zbog toga nikada nećemo propasti, znači biti dionik Božjega naroda i ovaca paše njegove (usp. Ps 100, 3). Naš se život baš zbog toga ogleda u sigurnosti Gospodinove prisutnosti. Dopustiti Bogu da bude prisutan u mojemu životu, da uđe u sve moje zatvorenosti, strahove, probleme, okvire, nevolje, znači oprati i ubijeliti haljine svoje u krvi Jaganjčevoj (usp. Otk 7, 14), obilježiti svoj život Kristom i njegovim vazmenim otajstvom do mjere neizbrisivosti. Tek tada mogu istinski razaznati, prepoznati i slijediti njegov glas, glas Dobroga Pastira koji iz ljubavi prema čovjeku postade Jaganjcem.
Nedjelja Dobroga Pastira ujedno je i nedjelja kada se Crkva osobito spominje molitve za nova duhovna zvanja. Sigurnost koju daje Gospodin i njegova riječ, sigurnost je koja otvara prostor povjerenju i poslanju. Pronaći svoj život u dinamičnoj sigurnosti koju omogućuje Gospodin znači čuti njegov glas i odgovoriti svojim posvemašnjim predanjem s ciljem naviještanja susreta koji daje temelj mojem življenju. Odgovoriti na ljepotu Radosne vijesti znači nad svojim životom prepoznati riječ: »Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do na kraj zemlje« (Dj 13, 47). Biti postavljen drugima za svjetlost znači i sam hoditi u svjetlosti te pronositi iskustvo spašenosti darovane u Kristu Isusu. Zahvaćenost Kristom, njegovim glasom i ljepotom osobe, ne dopušta nam mirovati, stajati u osobnim uhodanostima, ploviti u mirnim lukama naših stvorenih odnosa, nego nas uvodi u avanturizam naviještanja »do na kraj zemlje«. Hoditi za Kristom znači slijediti ga na »izvore vodâ života« (Otk 7, 17b) iz kojih se crpi snaga za takav hod i na kojima se pronalazi crpilište vlastite životne sigurnosti. Imati hrabrosti poći za glasom Dobroga Pastira koji nam daje život vječni, nastaniti se u njegovoj ruci ispunjajući se radošću znači igrati na kartu sigurnosti koju nam nitko ne može otrgnuti jer nas takav život uvodi u zbilju gdje će Bog otrti svaku suzu s naših očiju (usp. Otk 7, 17c).
