Nauči me, Gospodine, poštivati sebe kako bih mogao poštivati druge. Nauči me zavoljeti sebe kako bih mogao voljeti druge. Nauči me cijeniti svoj rad kako bih mogao cijeniti i pohvaliti rad brata svoga.
Koliko se puta, Gospodine, sakrijem kada čujem svoje ime Tvojim ustima izgovoreno. Sakrijem i pokrijem se, zatvorim se u svoj grijeh, želeći se izvući i opravdati. O, kad bih samo znao da ne govoriš to i ne zoveš me poradi osude, nego radi toga što me želiš osloboditi. A ja, opet, poput Adama, kad pomislim da nema izlaza, krivnju prebacim na drugoga, jer teško bude nositi taj teret na leđima, iako sam svjestan da sam vlasnik sveg tog tereta. I tako sâm sebe okrivim i osudim, bez da mi Ti osudu i krivnju izgovoriš.
Koliko će još trebati da naučim biti odgovoran za sva svoja djela? I da naučim da je samo potrebno sve Tebi priznati, jer Ti si već na križu za me podnio svo moje breme. I onda više ne nosim sâm taj teret, jer Ti ga sa mnom nosiš. I kad ću naučiti da je besmisleno i da nema koristi skrivati se iza grijeha, jer upravo tako zatvaram se u sebe, a bježeći od tebe, bježim i od drugih i od sebe. A Ti nas ne zarobljavaš, Ti nas čistiš i činiš nas slobodnima, činiš nas svojima.
Ali da bi čovjek bio Tvoj, mora biti spreman mijenjati se, mora biti spreman na žrtvu i promjene. Mora biti spreman odbaciti starog čovjeka sa sebe i započeti iznova. Zato, promijeni me i ne daj da se odmetnem od Tebe, ne daj da protiv Tvoga Duha sagriješim, da se odijelim i da Tvoju pomoć i Tvoje smilovanje odbacim. Jer ti si me stvorio za Nebo, stvorio si me za sebe i nisam ovdje da bih lutao. Ti si mene prvi zavolio i izabrao. Stvorio si me slobodnog i dao mi taj dragocjeni dar na raspolaganje. Nauči me prijateljevati i živjeti s Tvojom Riječju i ispuni mi srce. Jer ako nemam u sebi, tražit ću izvan sebe; pokušat ću te zamijeniti zemaljskim užitcima i pokušat ću te nadomjestiti krivim traženjima. Budi Ti u sredini mojoj, budi Ti moj oslonac, središte i temelj mog života, moga dana, mojeg lijeganja i mojeg ustajanja.
Gospodine, optuživali su te i govorili su da si izvan sebe. Gledali su sva čuda koja si činio, ali nisu vjerovali. Mislili su da si na strani Zloga i da izgoniš zloduhe u njegovo ime. Ali kako će kraljevstvo razdijeljeno u sebi opstati? Zato nas, Gospodine, očuvaj od razdijeljenosti i razdora u nama samima. Ne daj da nas grijeh razdvaja od Tebe, da nas razara i narušava sklad koji želiš imati s nama. Stavi u ravnotežu, uskladi naše misli, naše osjećaje, djela i postupke. A da bi nam još više rekao koliko nas ljubiš pozivaš nas u svoju obitelj, duhovnu obitelj, nazivaš nas svojom majkom, svojom braćom i sestrama. Koje li časti i koje uzvišenosti za čovjeka. Nisi zatvoren i nisi sebičan, nego sve želiš dijeliti s nama.
Divili su se Tvojim čudima… Ne molim te, Gospodine, za čuda i ne tražim znakove. Ne tražim te u nekim senzacijama i velikim događanjima; tražim te u malim stvarima, u sitnicama. Tražim se u svojoj svakodnevici, u najobičnijem pogledu čovjeka, u pozdravu, riječi, u pruženoj ruci. Tražim te u svojim suhoćama i u svojim radostima; da me prožmeš cijeloga, da sa mnom prođeš moj svaki pojedini dan. Jer tek kad ti predam i najmanju sitnicu i najbezazleniji problemčić i pustim te u najskrovitije prostore moga srca znat ću da sam ti se potpuno predao I da sam Tvoj. Želim biti otvoren Tvojim traženjima, tvojim zahtjevima, ali i tvojim darovima.
Nauči me, Gospodine, poštivati sebe kako bih mogao poštivati druge. Nauči me zavoljeti sebe kako bih mogao voljeti druge. Nauči me cijeniti svoj rad kako bih mogao cijeniti i pohvaliti rad brata svoga. Poput Marije, da budem spreman u istom trenu biti i ponizan slušatelj tvoje Riječi i svjedok i navjestitelj.
