Ponovno se vraćamo na događaj Posljednje večere. Ovaj ulomak Ivanova evanđelja dolazi neposredno nakon što je Isus najavio Judinu izdaju, svoj odlazak i Petrovu zataju. Ta Isusova najava je uznemirila učenike te ih stoga Isus želi ohrabriti i učvrstiti njihovu vjeru.
Pošavši za Isusom ostavili su svoje kuće, obitelj i sve što su imali, a sad odjednom sve postaje upitno i čudno te su apostoli zbunjeni. Kako im sada odjednom Isus obećava stanove u domu Oca njegova, a kada su pošli za njim morali su se svega odreći. Zbunjujuće! Govori im kako on odlazi pripremiti im mjesto te će se ponovno vratiti po njih. Vratit će se i po nas. Crkva očekuje da se ispuni Isusovo obećanje.
Tomi nije lako prihvatiti ono što Isus govori. On želi pred sobom imati čisti pogled i želi jasno vidjeti ono o čemu Isus govori. Toma je čovjek od čvrstih planova i jasnih ciljeva. On se boji krenuti u nepoznato jer ne zna ni kamo Isus ide, a ne zna ni put. Toma je zbunjen! Međutim, Isus razjašnjava stvar te sebe naziva „Put i Istina i Život“. Samo je Isus Put ukoliko objavljuje Oca. On nam pokazuje put k Ocu, jer od Oca dolazi i k njemu ide, a opet je jedno s njime. Preko Isusa do spasenja!
Apostolima i dalje nije jasno. Sada se Tomi pridružuje Filip i želi vidjeti Oca. I on želi nešto jasno, a ne apstraktno. Filipova vjera nije čvrsta, nije sazrela. On još uvijek ne shvaća da je Isus Sin Božji i da su Isus i Otac jedno. Cijeli Isusov život je pokazivanje Oca. Da je Filipova vjera bila čvršća on bi znao kako je Sin prisutan u Ocu i Otac u Sinu. Sve što je Isus govorio apostolima nije govorio od sebe nego od Oca koji prebiva u njemu.
Očeva objava će se nastaviti u djelima učenika. Oni će primiti darove Duha kojega će poslati Krist. Sve što god oni zaištu u Isusovo ime on će učiniti, jer je jedino njegovo poslanje da se u njemu, Sinu, proslavi Otac.
Kada pročitamo sve što se dešavalo s Isusom i poljuljanom vjerom apostola, možda se zapitamo kako je to moguće. Kako je moguće da nakon toliko vremena provedena sa Isusom oni ne shvaćaju njegov govor i njegove namisli!? Možda nam se čini da bi mi slijepo povjerovali svemu onome što on govori. Sve je to upitno. Koliko puta i mi Isusu postavljamo bezbroj pitanja tražeći odgovore za one stvarnosti koje bi nam već same po sebi trebale biti jasne. Vrlo često smo poput Tome koji pita za pravi put, a malo iza toga želimo svoj prst staviti na mjesto čavala. Bojimo se odvažiti i krenuti putem za koji nam je obećano da je pravi i da nećemo zalutati. Tražimo smjernice na pogrešnim stranama. Često poput Filipa ne shvaćamo pravu ulogu Isusa, te želimo preskakati etape životnoga puta.
Hodimo hrabro korak po korak putem za koji znademo da je pravi Put. Ne tražimo dodatne smjernice. Trudimo se svakodnevno u Isusu prepoznati pravi Put i Istinu i Život te preko njega doći do Oca.
