Dakle, da bismo mogli biti u ispravnome odnosu s bližnjima, moramo biti svjesni vlastite grešnosti. Nije dovoljno tek reći: „U redu, i ja sam grešnik…“ pa onda pokositi bližnjega svojom kritikom. Nije pravi put ni ostati sâm sa svojim grijehom. To može dovesti do očaja. Tek kad u Božjoj prisutnosti upoznamo vlastito stanje, kad pogledamo svoj život u istini i shvatimo da smo nesposobni svojim snagama pobijediti grijeh, možemo početi razumijevati same sebe te vlastiti odnos s Bogom i bližnjima.
Lk 6, 39-45
U ono vrijeme:
Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.
Sto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.
Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.
Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«
U Sketskoj pustinji sagriješio jedan brat. Održavši vijećanje poslaše po opata Mojsija, ali on ne htjede doći. Na to mu svećenik posla nalog: „Dođi jer te narod očekuje.“ Mojsije se diže i dođe. Uze rasparanu košaru, napuni je pijeskom i stavi na ramena. Braća mu dođoše u susret i upitaše ga: „Što je to, oče?“ Tada im starac reče: „To su moji grijesi. Prosiplju se iza mene, a ne vidim ih. A ja sam došao da sudim tuđe grijehe.“ Kad ovi to čuše, ne rekoše više ništa bratu nego mu oprostiše. (Fra Mladen Herceg: Prepoznati dijamant)
Složit ćemo se da nije potrebno uložiti mnogo napora kako bismo uočili prisutnost zla u svijetu. Događaju se ratovi i mnoge krupne zloće kao posljedica iskvarenosti ljudskoga srca. Susrećemo zlo i nepravdu i u svojoj okolini, u svakodnevici. S obzirom da prirodno težimo organizirati i u-rediti stvarnost, jasno je da nas iskustvo zla uznemiruje, toliko da imamo potrebu nekako reagirati i oduprijeti se.
Čini se kako tu potrebu reagiranja na ono što nije dobro često protežemo i na međuljudske odnose. I to je u redu. Zar opominjanje grešnoga nije jedno od djelā milosrđa?! Na što nam onda ukazuje Isus u današnjemu evanđeoskom odlomku (Lk 6,39-45)? Problem nastaje onda kad ne opažamo vlastite grijehe.
Dakle, da bismo mogli biti u ispravnome odnosu s bližnjima, moramo biti svjesni vlastite grešnosti. Nije dovoljno tek reći: „U redu, i ja sam grešnik…“ pa onda pokositi bližnjega svojom kritikom. Nije pravi put ni ostati sâm sa svojim grijehom. To može dovesti do očaja. Tek kad u Božjoj prisutnosti upoznamo vlastito stanje, kad pogledamo svoj život u istini i shvatimo da smo nesposobni svojim snagama pobijediti grijeh, možemo početi razumijevati same sebe te vlastiti odnos s Bogom i bližnjima. Kad izvadim brvno iz vlastitoga oka, kad moje srce bude očišćeno, tada mogu izvaditi trun iz bratova oka. Zapravo, mogu ga ljubiti i iskazati mu milosrđe.
Kad moje srce bude dobro, iz njega ću iznositi dobro. Iz obilja srca usta govore (usp. Lk 6,45). Naš nas govor prokazuje i, kako veli Sirah, on je naša kušnja (usp. Sir 27,7). Kad olako govorimo o grijesima drugih, kad se u našemu govoru osjeti da smo uznemireni krivim potezima bližnjih, kad stalno govorimo o problemima strukturā i bavimo se stvarima koje obično ne možemo promijeniti, zapitajmo se nismo li zaboravili bdjeti nad vlastitim srcem. Nezadovoljstvo svijetom oko nas i uznemirenost tuđim nedjelima često su znak nezadovoljstva i bijega od vlastitoga života.
Pokušajmo se radije vratiti brizi oko vlastitoga srca i ustrajati u budnosti. Kad bismo se samo čuvali tolikih suvišnih riječi koje svaki dan izgovorimo, kad bismo bili osjetljiviji na poticaje Božjega Duha… Kad bismo češće šutjeli, više slušali i molili… Često su upravo takve geste najviše što u sadašnjemu trenutku možemo učiniti za mir u svijetu!
Gospodine, ravnaj tijekom svjetskih zbivanja: da živimo u miru te radosno i slobodno tebi služimo. (Zborna molitva VIII. nedjelje kroz godinu)
