Bog je došao osloboditi čovjeka od grijeha. Došao je osloboditi nas za sebe. To je lakše reći nama sada, 2000 godina nakon svih događaja. Bilo je potrebno prije razbiti sve unaprijed pripremljene predrasude; pripremiti srca za primanje ove poruke.
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.« Mt 3,1-12
Bog voli kontraste. Upravo tako nam uspije pokazati ono što želi. Teško nam je vidjeti bijelu pored sive. Lakše ju je vidjeti pored crne. Tako i ovdje sada možemo vidjeti susret Ivana Krstitelja, Spasiteljeva preteče, s farizejima i saducejima. Susret radikalnog siromašnog čovjeka koji je istinski slobodan sa onima koji nisu ni blizu toga. Zarobljeni su u svojim ispraznim umovanjima i misle da razumiju Zakon. Opsjednuti novcem jer traže isplatu za svaku svoju
uslugu. Vidimo razliku onoga koji živi ono što Bog govori i onoga što ljudi misle da Bog govori.
Ivan nije bio ugledan čovjek ni po čemu. Bio je to čovjek koji je živio u pustinji, hranio se kukcima, odijevao se u devinu kožu. Slično pokornicima u povijesti Crkve. Živio je u odmaku od svijeta da bi jasnije razumio ono što mu Bog govori, da bi jasnije navijestio Onoga prije kojega je poslan. Dobio je jedinstveno poslanje u povijesti: Pripraviti put Gospodinu, poravniti mu staze! Zašto je bilo potrebno to? Židov onoga doba o Mesiji je razmišljao na politički način. Bilo je važno samo osloboditi se Rimljana i opet imati vlastitu državu. No znamo da Božji planovi nisu bili takvi.
Bog je došao osloboditi čovjeka od grijeha. Došao je osloboditi nas za sebe. To je lakše reći nama sada, 2000 godina nakon svih događaja. Bilo je potrebno prije razbiti sve unaprijed pripremljene predrasude; pripremiti srca za primanje ove poruke. Bar malo omekšati srca ljudi, učiniti da i iz tog kamena na mjestu ljudskih srdaca nastanu nova djeca Abrahamova.
Upravo zato poruku o radikalnoj promjeni i pripravi za dolazak Kristov Bog šalje preko onoga koji ništa drugo ne bi imao nego tu Božju riječ. Ivan doista ništa drugo nije ni imao niti želio imati. Kakva je ovdje poruka za nas danas? Zar i mi nismo već pomalo otupjeli u svojim lutanjima i izgubili osjećaj za Božju prisutnost? Zar i nama ne treba danas ovakvo buđenje srca za dolazak Gospodnji, ili bar za pripravu proslave svetkovine Njegova rođenja? Potreban je Gospodinu novi narod koji će gorjeti od želje za Njim a ne tražiti Ga samo kada je u potrebi. Uistinu je potrebna radikalna promjena da bismo mogli dočekati Gospodina mirne savjesti i čista obraza. Vremena je možda puno ili malo. Ne znamo. Iskoristimo, zato, svaki trenutak koji imamo. Na kraju krajeva, za svaki ćemo i odgovarati.
