Ti nudiš, a ne tražiš zauzvrat, daješ mi slobodu, puštaš me da odlučim. Puštaš me da budem čovjek i da se odlučim za tebe, bez prisile.
Pomislim ponekad da si me zaboravio, Gospodine. Jer, nema Te u mojim planovima, nisi prisutan u mojim željama, kad se nešto važno dogodi u mom životu, ne vidim te tu kraj sebe. Često se mimoilazimo. Ili da bolje kažem, ne mimoilazimo se, jer Ti si Put, a ja često biram stranputice. Pa se pitam kako nije tu netko koga nisam pozvao. Da sam te pozvao, Gospodine, zasigurno bi došao. Ili si tu oduvijek i bio, samo te ja nisam primijećivao; djela svijeta bila su mi zanimljivija od tvojih djela. Ili se možda navikneš da je netko uvijek tu, pa mu i ne pridaješ previše pažnje, tek neke stvari shvatiš kad tog nekog više ne bude.
Učiš me da budem ponizan. Sveti Franjo je bio odličan učenik u Tvojoj školi malenosti i poniznosti. A ja se tu i tamo provlačim. Teško je biti zadnji, iza svih, jer mnoge stvari propustiš, puno toga i ne uspiješ vidjeti. Pa se sve guramo ne bi li se nekako probili naprijed. Jer, naprijed su uvijek stvari zanimljivije, a kad si zadnji dobiješ sve površno. Prvi redovi su uvijek skuplji, oni su za one bogate, za one otmjene, a zadnje redove može svatko imati, jeftini su i nitko se baš ne bori za njih. Ali upravo to tražiš od mene. Da budem zadnji i da ne čeznem za zemnošću, jer ti nudiš puno bolje. Ti nudiš puno više. Ti nudiš, a ne tražiš zauzvrat, daješ mi slobodu, puštaš me da odlučim. Puštaš me da budem čovjek i da se odlučim za tebe, bez prisile.
Ali čudni smo mi ljudi, puno nam je draže da nas vide s nekim bogatim, lijepo odjevenim ljudima, nego s nekim u dronjcima, s nekim prosjakom na cesti. A Isus je uvijek činio stvari kojima su se ostali čudili. Družio se s ljudima koje su svi izbjegavali, prihvaćao je one koje su drugi odbacivali, blagovao s “grešnicima”, a onim “pravednima” je sve to bilo jako čudno. Nisu mogli podnijeti da se netko ne ponaša kao oni. Nisu mogli podnijeti da netko izlazi iz njihovih okvira i čini drugačije. Isus je to činio i zbog tog su ga prezirali, zbog tog su ga bičevali, zbog tog su ga ubili. Ali jutro Uskrsa pokazalo je pravu istinu i onog jedinog Istinitog. I takav ja moram biti, takav ti moraš biti. Istinit. Možda se ponekad čini da previše zahtijeva od nas, ali ne traži ništa što On već nije učinio i kroz što On već nije prošao. Zahtijeva samo mali dio onog kroz što je sam prošao, ali opet ako mi to želimo, ali ga želimo slijediti. Uistinu, nije lako biti zadnji, nije lako biti ponizan i posljednji, ali ako se uzdamo u Njegovo milosrđe i slijedimo ono što smo naučili od oca Franje, ništa ne djeluje neostvarivo.
