Za Franju se ne može reći da je doživio neko "blic" obraćenje. Sa sigurnošću se može ustvrditi da je kod Franje ipak riječ o dugotrajnom procesu u kojemu je Bog malo pomalo čudnim zgodama, Njemu svojstvenim, jer ipak Njegove misli nisu naše misli, prodirao u Franjino srce.
Pritom valja uočiti da sve one negativnosti koje se odnose na Franjinu narav nisu njegovim obraćenjem nestale, niti ih je Bog "likvidirao" i učinio od Franje sasvim novog čovjeka s potpuno novim karakternim crtama.
_________________ piše: fra Antonio
Tako Franjina pretjerana rasipnost i negativan odnos prema materijalnom nikada neće nestati iz njegovog života. Ali će upravo taj rasipnički odnos prema novcu Franji čak i pomoći u izgradnji vlastite karizme, jer Franjo iz tog odnosa za svoju zajednicu crpi izraze "badava", "besplatno", po kojima život nasljedovatelja sv. Franje biva prepoznat. Tako možemo zaključiti da Bog ne uništava one negativnosti koje se nalaze u osobama pri procesu obraćenja, nego ih na otajstven način preobražava i tako se proslavlja.
Franjino obraćenje, odnosno njegovi su počeci vezani uz dva događaja iz njegove mladosti. Prvi je nezgodna bolest koju je doživio u 21.godini u zatvoru u koji je dospio kao zarobljenik iz Asiško – Peruđinskog rata, i u njemu je proveo godinu dana. Tu je bolest ponio kući i čak je uz pomoć štapa učio ponovo hodati. Imamo i izvješće o tome na koji je način Franjo psihološki podnio tu bolest, što je itekako bitno za njegov dalji hod. Franjo, do tada zaigrani mladić koji je uživao u ljepotama ovoga svijeta, iznenada postaje tjeskoban, srce ga pritišće i ljepote ovoga svijeta više ne doživljava. Čak za sebe više ne vidi mjesta u ovome svijetu.
Ali Franjo ipak nakon nekog vremena izlazi iz depresije i sada ide u drugu krajnost. Čitanje pjesme o Rolandu i priče o kralju Arturu bude u njemu viteški ideal. Tako se Franjo budi i izlazi iz ništavila i depresije i njegove su misli sada pune štitova, koplja i raznovrsnog oružja. On se dakako odlučuje i na ostvarenje tog cilja i s takvim se mislima daje na put. Bile su mu 23 godine. Prevalio je 40-ak km puta i kod Spoleta doživljava drugu nezgodu. Franjo u snu čuje glas: "Franjo, tko ti može dati više, gospodar ili sluga?" Franjo na to dakako odgovara da je gospodar taj koji može dati više. A taj ga glas ponovno pita: "Pa zašto onda slijediš slugu, a ne gospodara?" I Franjo od tog trenutka spoznaje da je sve ono što je dosad radio bilo isprazno, oslonjeno na sluge koji nemaju moć i snagu koja vodi u kraljevstvo nebesko, snagu koja je u stanju oprostiti grijehe i uvesti posrnulog čovjeka u novi život. Potaknut Božjom milošću, Franjo spoznaje da treba otvoriti novu stranicu u životu. Božji poziv ga ne ostavlja ravnodušnim i on istog trenutka prekida s putovanjem kojim je naumio postati vitez i vraća se u Asiz, mada ni sam točno ne zna zašto. Čak niti ne zna što mu je dalje činiti. I tu dolazi na vidjelo Božja snaga koja upravlja našim životima i daje nam ono što nam je u datom trenutku potrebno. To će dakako doći na vidjelo i kod Franje. Zasad je učinio najvažniji korak: poslušao je Božji glas i odlučio ga slijediti.
Ovaj prizor iz Franjinog života nam može biti svojevrsni ispit savjesti, u kojem se možemo upitati koga to mi slijedimo: pravog gospodara koji daje život vječni ili svakojake sluge ovoga svijeta koji nas nastoje zarobiti i pomračiti nam pravu sliku života. Kod Franje vidimo da je Božji glas neodoljiv, jer se odaziva na njega i vraća se u Asiz, a isto tako primjećujemo i da je izazovan, tj. da nam u početku baš i ne nudi mnogo odgovora na naša pitanja, i vodi u određenu neizvjesnost. I tu kod Franje dolazi na vidjelo povjerenje koje je dao Bogu i predao mu svoj život i tako kuca i na naša srca i poziva nas na predanje koje rađa preobraženjem osobe u novog čovjeka koji postaje i životom odraz Božje ljepote.
Prethodni tekst:
Život sv. Franje: mladost
_________________ piše: fra Antonio
Tako Franjina pretjerana rasipnost i negativan odnos prema materijalnom nikada neće nestati iz njegovog života. Ali će upravo taj rasipnički odnos prema novcu Franji čak i pomoći u izgradnji vlastite karizme, jer Franjo iz tog odnosa za svoju zajednicu crpi izraze "badava", "besplatno", po kojima život nasljedovatelja sv. Franje biva prepoznat. Tako možemo zaključiti da Bog ne uništava one negativnosti koje se nalaze u osobama pri procesu obraćenja, nego ih na otajstven način preobražava i tako se proslavlja.
Franjino obraćenje, odnosno njegovi su počeci vezani uz dva događaja iz njegove mladosti. Prvi je nezgodna bolest koju je doživio u 21.godini u zatvoru u koji je dospio kao zarobljenik iz Asiško – Peruđinskog rata, i u njemu je proveo godinu dana. Tu je bolest ponio kući i čak je uz pomoć štapa učio ponovo hodati. Imamo i izvješće o tome na koji je način Franjo psihološki podnio tu bolest, što je itekako bitno za njegov dalji hod. Franjo, do tada zaigrani mladić koji je uživao u ljepotama ovoga svijeta, iznenada postaje tjeskoban, srce ga pritišće i ljepote ovoga svijeta više ne doživljava. Čak za sebe više ne vidi mjesta u ovome svijetu.
Ali Franjo ipak nakon nekog vremena izlazi iz depresije i sada ide u drugu krajnost. Čitanje pjesme o Rolandu i priče o kralju Arturu bude u njemu viteški ideal. Tako se Franjo budi i izlazi iz ništavila i depresije i njegove su misli sada pune štitova, koplja i raznovrsnog oružja. On se dakako odlučuje i na ostvarenje tog cilja i s takvim se mislima daje na put. Bile su mu 23 godine. Prevalio je 40-ak km puta i kod Spoleta doživljava drugu nezgodu. Franjo u snu čuje glas: "Franjo, tko ti može dati više, gospodar ili sluga?" Franjo na to dakako odgovara da je gospodar taj koji može dati više. A taj ga glas ponovno pita: "Pa zašto onda slijediš slugu, a ne gospodara?" I Franjo od tog trenutka spoznaje da je sve ono što je dosad radio bilo isprazno, oslonjeno na sluge koji nemaju moć i snagu koja vodi u kraljevstvo nebesko, snagu koja je u stanju oprostiti grijehe i uvesti posrnulog čovjeka u novi život. Potaknut Božjom milošću, Franjo spoznaje da treba otvoriti novu stranicu u životu. Božji poziv ga ne ostavlja ravnodušnim i on istog trenutka prekida s putovanjem kojim je naumio postati vitez i vraća se u Asiz, mada ni sam točno ne zna zašto. Čak niti ne zna što mu je dalje činiti. I tu dolazi na vidjelo Božja snaga koja upravlja našim životima i daje nam ono što nam je u datom trenutku potrebno. To će dakako doći na vidjelo i kod Franje. Zasad je učinio najvažniji korak: poslušao je Božji glas i odlučio ga slijediti.
Ovaj prizor iz Franjinog života nam može biti svojevrsni ispit savjesti, u kojem se možemo upitati koga to mi slijedimo: pravog gospodara koji daje život vječni ili svakojake sluge ovoga svijeta koji nas nastoje zarobiti i pomračiti nam pravu sliku života. Kod Franje vidimo da je Božji glas neodoljiv, jer se odaziva na njega i vraća se u Asiz, a isto tako primjećujemo i da je izazovan, tj. da nam u početku baš i ne nudi mnogo odgovora na naša pitanja, i vodi u određenu neizvjesnost. I tu kod Franje dolazi na vidjelo povjerenje koje je dao Bogu i predao mu svoj život i tako kuca i na naša srca i poziva nas na predanje koje rađa preobraženjem osobe u novog čovjeka koji postaje i životom odraz Božje ljepote.
Prethodni tekst:
Život sv. Franje: mladost
