Za mene je sveti Franjo...

Danas, 4. listopada Crkva i Franjevački Red slave blagdan sv. Franje Asiškoga.

Sveti Franjo Asiški jedna je od najpoznatijih i najvažnijih osoba u povijesti Katoličke Crkve. Utemeljitelj je triju Redova i nadahnuće mnogima na njihovu putu slijeđenja Gospodina. Uz njegovu svetkovinu odlučili smo prikupiti nekoliko misli različitih autora. Postavili smo im pitanje: Tko je za vas i kako doživljavate sv. Franju? Njihove zanimljive odgovore čitajte u nastavku.

Sv. Bonaventura, kojeg je Franjin primjer potaknuo da izbliže slijedi Krista, napisao je da ''nitko ne traži liječnika dok ne spozna da je bolestan; nitko ne traži učitelja dok ne spozna da je neznalica; nitko ne traži pomoćnika dok ne spozna da je nemoćan.'' Franjo je nakon dugog mladalačkog lutanja na vrlo stvaran način, na vlastitoj koži uvidio bijedu i ispraznost tjelesnih, egoističnih užitaka i spoznao koliko je bolestan, neznalica i nemoćan. U tom se ne razlikuje uvelike od bilo kojeg mladog čovjeka koji se sve manje boji priznati vlastito nezadovoljstvo i razočaranost svime što mu svijet nudi. Po čemu se onda Franjo razlikuje od nas? Što je to što ga čini svetim? Hrabrost! Bio je hrabar priznati da mu je potreban liječnik, učitelj, pomoćnik i onog trenutka kad je shvatio da je to Bog, nije oklijevao potpuno mu se predati, bez pridržaja. Nipošto kao bezglava dvorska luda i bezbrižni sanjar (kao što ga se često prikazuje), nego vrlo realno, s puno muke i napora, slijedeći Kristov primjer. Tako ja doživljavam Franju. Čovjek kao svatko od nas. Hrabar, odvažan: u isto vrijeme nesiguran u svoje odluke, ali siguran u Božji poziv: „Idi, prodaj sve što imaš, dođi i slijedi me!'' U tome je bit franjevaštva - ne u slijeđenju Franjinog primjera, nego u slijeđenju Isusa Krista s onakvim unutarnjim predanjem i odvažnošću kakvo je Franjo imao.

s. Andrijana Vekić, Družba franjevki Bezgrješnog Začeća Bl. Dj. Marije iz Dubrovnika

Za mene je sveti Franjo oličenje poniznosti, malenosti. Primjer služenja Stvoritelju koje nema cijenu. Ljubav koja se umnaža dijeljenjem. Čovjeka potiče na zahvalnost Gospodinu za sve stvoreno. Hvaljen budi, Gospodine moj! Laudato Si!

Ksenija Abramović, ravnateljica Laudato obiteljske televizije

O svetom Franji često i rado govorim, te ga ističem kao primjer kako studentima na predavanjima, tako i u drugim govorima i nagovorima teološkog karaktera. Nemoguće je izraziti sve njegove vrline i svo značenje koje ima za Crkvu i za pojedince, ali bih ukazao na on vrijednosti o kojima sam najčešće govorio. Naime, često se priča, a i piše, u našim crkvenim i teološkim krugovima o potrebi kvalitetne reforme Crkve. To je vječita tema koja se provlači kroz stoljeća, a o njoj ovisi vjerodostojnost Crkve u svakom povijesnom trenutku. Poznat je onaj teološki aksiom koji veli da Crkvu treba stalno obnavljati: Ecclesia semper reformanda.  Nije rijetkost da pri tome mislimo na reforme crkvenih struktura, te da govorimo o potrebi nekih novih dokumenata i zahvata kojima se reformira druge ili samo tek onaj izvanjski vid crkvenoga života. Takvih reformatora bilo je kroz povijest, a ima ih i danas, od kojih su mnogi i popularni i navodno hrabri, jer otvoreno i slobodoumno prozivaju određene pojave u Crkvi i društvu. Ne sumnjajući u njihovu dobronamjernosti, ali uvijek se pitam jesu li dotaknuli bit problema i pogodili pravu dijagnozu potrebne reforme u Crkvi koja govori o reformi u glavi i udovima (in capite et in membris). U tom smislu, svjestan značenja obnove u Crkvi, držim da je sveti Franjo bio izniman reformator Crkve, jer, ako itko, onda je on izveo pravu reformu Crkve. Mogao je u svoje vrijeme ukazivati na potrebe reforme drugih ljudi ili pak struktura u Crkvi, no on je kao istinski reformator započeo reformu od samoga sebi, te je sebe reformirao i evangelizirao. Mogao je prozivati one bogatije od sebe, ali on je pred Bogom napravio potez za svoj život i odrekao se svega postavši siromašak i obogativši Crvku svojim siromaštvom po primjeru Krista Gospodina. Mogao je pozivati svećenike i biskupe da oni propovijedaju Evanđelja i da Bogu životom budu vjerniji, ali se opredijelio pogledati sebe i svojim životom im biti primjer da i oni sami budu dosljedni riječi koju naviještaju. Tako je napravio obnovu koja traje već osam stoljeća u Redu koji je sam utemeljio. Bio je veliki obnovitelj jer je onaj Isusov poziv: 'Franjo, obnovi moju Crkvu', ipak shvatio ne kao obnovu neke zgrade ili izvanjske strukture, nego svoga unutarnjeg života i zajedništva s Kristom. Bio je autentični obnovitelj lica Crkve svoga vremena (i ne samo svoga!), jer o obnovi nije raspravljao, kao što mi raspravljamo, nego ju je živio dosljednim životom po Evanđelju. Držim da nam njegov primjer i danas može biti od koristi, jer je Crkvu obnavljao osobnom svetošću, a ne teoretiziranjem i strukturalnim promjenama. 

don Ivan Bodrožić, profesor na KBF-u uZagrebu

Bio je i jest čovjek koji je svima nama približio onog Čovjeka koji je živio u Galileji i Judeji prije 2000 godina. Njegovo životno načelo bilo je sâmo Evanđelje. Kao najtočniji putokaz danas stoji pred nama taj ponizni lik čija se duša vinula u sama nebesa još dok je tijelom bio među nama. Meni danas stoji kao dokaz da je živjeti Evanđelje ipak moguće. 

fra Nikola Jurišić, bogoslov

Nakon toliko godina u Frami i OFS-u, čovjek bi pomislio da je ovo najjednostavnije pitanje, ali nije tako. To je pitanje koje me uvijek potakne na razmišljanje. Dijelom jer se iznova želim zagledati u svoju nutrinu i vidjeti što sveti Franjo znači za mene, a dijelom jer želim dati što bolji odgovor na ovo pitanje. Bilo kako bilo, sveti Franjo je otac, brat, prijatelj i suputnik koji me je doveo do Isusa, koji mi je pokazao kako oprostiti sebi i drugima, kako služiti, kakao umirati sebi, kako ljubiti. Isusa Bogočovjeka nasljedovati nije mi uvijek lako. I često mi je pred očima ta Njegova božanska dimenzija koja mi često baca bubicu u uho da je Isusu bilo lakše oduprijeti se grijehu i napastima upravo jer je Bog. Međutim Franjo mi je pokazao kako jedan običan, grešan čovjek može postati Drugi Krist. On mi je ohrabrenje i pokazatelj da ljubeći i služeći možeš promijeniti sebe, a na kraju i svijet. Blagoslovljena vam svetkovina našeg Serafskog Oca.

Andrea Odak, članica Međunarodnog predsjedništva Franjevačkog svjetovnog Reda

Franjo iz Asiza je veličina inspiracije. Sveti nemir traženja vodio ga je Susretu. On je traženje učinio poželjnim i putovanje smislom. Franjo je harmoničan spoj pobožnosti i mistike, ljubavi i brige, poslužnosti i odricanja. Privlačan je jer je jednostavnost učinio veličinom, a jednostavan život je privlačan svim vremenima. Jednostavnost i ljubav su mu pretvorili život u inspiraciju i tako prenio poruku stoljećima da svatko do nas mora biti inspiracija nekome na putu prema Kristu. Raspalu Crkvu nije napustio nego obnavljao vlastitim primjerom. Ljubav koja o sebi ne govori, nego sobom govori. Postaje opet popularan jer u njemu otkrivamo ponovno da je najveća moć u čovjeku ljubav. Ona je potencijal koji gradi, snaga koja razumije, nježnost koja nikada nije sebična. 

fra Jozo Grbeš, kustod hrvatskih franjevaca za SAD i Kanadu

Čovjek koji me je iz Vječnosti naučio da živim za danas, i tako dan za danom.

Rašeljka Zemunović, novinarka

Sveti Franjo je za mene jedan od najvećih svetaca u povijesti. Primjer autentične radikalnosti evanđeoskog življenja. Zadivljen sam snagom njegove nutarnje slobode i odlučnošću kojom je raskinuo sa prijašnjim životom te bez osvrtanja pošao za Kristom, pri čemu se nije pokolebao zbog brojnih protivština, tračanja i osuda drugih. Nije se bojao skinuti gol i odreći svoga zemaljskog oca kako bi posvjedočio da je prije svega Bog njegov Otac i da će od sada, slobodan od svih spona prošlosti, kročiti ovom zemljom. Sveti Franjo je neiscrpno vrelo nadahnuća u mome životu i poslanju te veliki zagovornik koji me nosi i uvelike pomaže na mome putu.

fr. Ivan Dominik Iličić, dominikanac

Radije ću reći tko nije za mene sveti Franjo. On nije nikakav hipi i dijete cvijeća, ili šaptač konjima. Nije zaštitnik zelenih, niti je beskompromisni pacifist niti borac protiv društvene nepravde. On, Franjo, kako ga ja doživljavam, je svetac kojeg su mnogi izdali, iskrivili i njegovu karizmu zatomilli iza brda lažnih sladunjavih priča i cvjetića. I zbog toga, on je doista Kristov, jer da bi ga doista shvatio i upoznao, moraš jednostavno biti kao on.

Zdravko Ćurić

Jednom prilikom sam čuo da je Padre Pio kazao kako je najveće čudo sv. Franje u ovih 900 godina to što još uvijek postoje ljudi koji žele slijediti njegov primjer. Za mene sv. Franjo ima  posebno značenje na osobnoj razini, jer sam i ja svoju mladost trošio u sebičnosti i lakomislenosti, pokušavajući se samo što više zabaviti zajedno s mojim prijateljima. Pronašavši Gospodina na jedan poseban način, Franjo je postao jedan od najponiznijih i najvažnijih ljudi u povijesti Crkve. Njegovo predanje Božjoj volji i snazi Duha ostavilo je veliki trag na Crkvu te je uistinu obnovilo za sljedeća tisuljeća. Njegovo hrabri odgovor na Božji poziv ispunja me strahopoštovanjem i tjera me da se zapitam o mojem nadahnuću vršenja Božje volje u mojem pozivu muža, oca obitelji, radnika i đakona.

Ivan Mikan, trajni đakon

Kažu da su sveci bezvremenski poticaj za nasljedovanje Isusa Krista. Njihovi životi na jedan nov i kreativan način uprisutnjuju i oživljuju određeni segment Kristova života. Franjo, vječni zaljubljenik, bio je duboko dirnut Kristovom patnjom. Otajstvenost u koju je ponirao srcem, odrazila se i na tijelu. Što je više osjećao Krista (i za Krista), njegovo svjedočanstvo bilo je vjerodostojnije, toliko jako da se Ljubav razgolila i ponovno pokazala svijetu u svetim ranama. Asiški je Siromah, svakodnevno bdijući na Kalvariji vlastitoga života, pokazao svijetu da snaga Uskrsnuća leži u otajstvenosti križa, života skrivenog u (proslavljenim) ranama Gospodinovim.

s. Marija Izabela Đaković