U povodu svetkovinu sv. Franje generalni ministar i uprava Reda manje braće uputili su pismo cijelome Redu...
Draga
braćo, Gospodin vam dao mir!
Ovim
pozdravom, kojeg nas je naučio Franjo, obraćam vam se na početku našega
mandata.
Kao
Generalni definitorij želimo vam prije svega reći da svim svojim snagama kanimo
odgovoriti na poziv kojeg su nam, povjeravajući nam ovu službu, Gospodin i
Generalni kapitul uputili. Nastojat ćemo služiti sveopćem bratstvu Reda vršeći
naš zadatak animiranja i vođenja braće u sve većoj vjernosti onome što smo
Gospodinu obećali. Molimo vašu molitvu i vašu pomoć da zajedno mognemo
ostvarivati svoj zajednički poziv.
U približavanju
ovogodišnje svetkovine svetoga Franje, smatramo važnim ponovno uzeti u ruke i
započeti zajedničko promišljanje o Okružnom pismu Laudato
si’, “o brizi
za zajedničku kuću”,
što nam ga je papa Franjo na nedavnu svetkovinu Duhova uputio. Osjećamo
se dvostruko pozvanima: kao svi ljudi dobre volje, jer se je Petrov nasljednik
obratio svima nama, i kao franjevci, jer pozivanje na Franju Asiškoga
prohodi ovim tekstom već od njegova naslova. Sam Papa opravdava to pozivanje,
govoreći: “Vjerujem da je Franjo primjer par exellence brige za ono što je
slabo i jedne cjelovite ekologije, življene s radošću i vjerodostojno” (br.
10). Ta ideja “cjelovite ekologije” prohodi cijelom Enciklikom i želi nam
dozvati u pamet da ekološki problem nije pitanje samo jednog područja,
ograničenog na odnos s okolišem shvaćenim u uskom smislu, gotovo neke vrsti
“vrtlarstva”, nego se tiče sveukupnosti širih problematika, kao što su
pravednost u društvenim odnosima, zalaganje za mir, poštivanje života, koje su
usko povezane s problemom okoliša.
Pravedni
odnosi među ljudima i narodima održavaju se u pravednom odnosu prema okolišu,
dok izrabljivanje i nepravda u ljudskim odnosima rađaju izrabljivanje i
zagađivanje prirodnih mineralnih bogatstava. Kad se govori o “cjelovitoj
ekologiji” želi se pozvati na takav zajednički pogled koji vidi duboki odnos
koji povezuje zagađivanje, pitanje vode, klimatske promjene i gubitak
bio-raznolikosti sa društvenom degradacijom, pogoršanjem kvalitete života
i planetarnom nejednakošću. Papa deklinira cjelovitu perspektivu te ekologije
pokazujući različita područja u kojima se razvija i govoreći o okolišnoj,
ekonomskoj i društvenoj ekologiji koje su međusobno povezane, kao i o
kulturalnoj ekologiji koja se tiče svakidašnjega života. Papa na poseban način
poziva kršćane na “ekološko obraćenje”, pozivajući se na uvjerenja naše
vjere i prokazujući da je često riječ o nedostatnoj dimenziji naše duhovnosti.
“Svima njima je, dakle, potrebno ekološko obraćenje, to jest da plodovi njihova
susreta s Isusom Kristom izađu na vidjelo u njihovim odnosima sa svijetom koji
ih okružuje. Živjeti svoj poziv da budemo čuvari Božjeg djela bitan je dio
krjeposnog života; to nije tek mogući ili sporedni vid našega kršćanskog
iskustva. Dozivajući u pamet lik svetog Franje Asiškog, uviđamo kako je zdrav
odnos sa stvorenim svijetom jedan vid cjelovitog osobnog obraćenja” (br.
217-218).
Uzeli smo
neke polazne točke Enciklike da ponovno potaknemo svakoga od nas, ako bi to
bilo potrebno, da je čita, meditira i učini predmetom bratskoga razgovora.
Riječ je o temi koja nas se uistinu tiče, nas kao manju braću, nasljedovatelje
Gospodinove na način Franje Asiškoga.
Franjo nas
poziva da stvorenja gledamo duhovnim očima, to jest pokrenuti Duhom Gospodnjim
i postavši vjerničke oči, tako da bolje živimo svu stvarnost. Izvrstan nam
primjer daje on sam u Pjesmi stvorova: za prvo
stvorenje koje spominje, a to je sunce, on kaže da je “ono lijepo i sja velikim
sjajem: Svevišnji, Tebe označava ono”. Pogled svakog čovjeka može reći da je
sunce lijepo i sjajno: pogled Franje vjernika dodaje da nam ono doziva u pamet
Boga, koristeći pri tom zahtjevnu riječ “significazione – označavanje”.
Lijepo je zapaziti kako kršćaninov pogled ne vidi neko različito sunce
ngo li drugi ljudi: u istoj stvarnosti koju svi vide, mi kršćani možemo baciti
prodorniji pogled koji nadilazi površinu i dotiče najdublje značenje
(upravo “significazione”). Vjera nam ne daje vidjeti neki svijet različit od
ovoga stvarnoga, ali nam pomaže gledati drugačije isti taj svijet. Taj
drugačiji pogled moći će imati blagotvoran učinak i u perspektivi brige za
okoliš. Polazeći od vjere, moći ćemo podsjetiti same sebe i svijet da su
prirodne stvarnosti, voda, zrak, zemlja, šume, također i Božja stvorenja. To
zapažanje, elementarno za svakoga vjernika, ima blagotvoran učinak da nam
pomogne izaći iz bipolarnog odnosa čovjek – priroda, jer u ovaj odnos uključuje
treći element koji inače riskira da postane konfliktan: treći nužni element
jest Bog. Ako u našem promatranju postoje samo čovjek i prirodne stvarnosti,
pojavit će se sukob koji želi utvrditi tko između dvoje zapovijeda; ako pak
imamo na umu da smo i mi i priroda Božja stvorenja, priznajući da je on izvor i
početak svega, da je iznad nas, ponovno ćemo pronaći uravnoteženost pomirenog
odnosa.
Druga se
promišljanja mogu roditi iz pogleda duhovnoga iskustva Franje Asiškoga: njegov
poziv na siromaštvo postaje modelom skromnosti u upotrebi prirodnih
bogatstava, što je danas sve potrebnije i što bi trebalo označavati naš stil
života. Njegov bratski odnos ne samo s osobama, nego također sa životinjama i
sa stvarima, može nas poučiti drugačijem načinu ulaženja u odnos sa životom, sa
onima koje susrećemo i sa stvarima koje upotrebljavamo. Bilo bi tako lijepo
postati “univerzalnom braćom”, kako nas Franjo uči i kako naš poziv manje braće
od nas traži!
Ova
ekološka svijest napredovala je u našoj savjesti manje braće u ovim posljednjim
desetljećima. I naš Generalni kapitul 2003. preinačio je prvi članak naših
Generalnih konstitucija ondje gdje se opisuje naš temeljni identitet, dodajući
na kraju drugog paragrafa, koji je već govorio o “propovijedanju djelima, pomirenjem,
mirom i pravdom”, izričaj “iskazivati poštovanje prema svemu stvorenome”.
Bijaše to priznanje da briga za zajedničku kuću sačinjava bitni dio naše
karizme; možda može biti korisno danas, dvanaest godina poslije, podsjetiti se
da se upitamo kojim smo putem otada konkretno koračali. Svi znamo da bi i
izmjene teksta Konstitucija, kao i tolike izjave, mogle ostati na papiru: treba
mijenjati i praksu našega života.
Mogli
bismo učiniti i mnoga druga promišljanja, i želimo si da ih svatko učini kako
osobno tako i zajednički, u našim bratskim susretima. Željeli bismo pak
također pozvati sve nas da ta razmišljanja nastojimo prevesti u odluke koje će
biti također naši konkretni izbori. Istina je da je nužna dobra teorija, ali je
isto tako istina da bez prakse teorija ostaje jalova. Franjo nas podsjeća da
nije dovoljno “imati Duh Gospodnji”, nego je potrebno također i “njegovo sveto
djelovanje”. Posviješćivanje da je voda dragocjeno dobro treba se pokazati i u
osobnoj i zajedničkoj disciplini koja nastoji izbjegavati nepotrebno trošenje
vode, što se u nekim zemljama lako može dogoditi. Razmišljanja o pretjeranom
trošenju energenata, što je izvor zagađivanju, trebat će također utjecati na
korištenje, osobno i zajedničko, struje, grijanja, klima uređaja ili aparata za
hlađenja. Informacije o gomilanju otpada, osobito plastičnog i onog koji nije
bio-razgradiv, i o njegovu razgrađivanju moraju usmjeravati naša ponašanja u
korištenju deterdženata i gomilanju otpada, koji mogu biti razgrađeni na
prikladan način. Također kao potrošači (budući da smo to neizbježno i mi)
trebat ćemo naučiti da izabiremo naše nabave uzimajući u obzir i druge elemente
etičke naravi, osim ekonomske prikladnosti i komotnosti. Riječ je o veoma
praktičnim promatranjima koja bi se mogla nastaviti. Kao Generalni definitorij
želimo da se ta svijest prevede u obnovljeni stil života, u našoj generalnoj
kući i u svim bratstvima.
Neka nam
naš brat, sveti Franjo, pomogne i neka nas prati na ovom putu obraćenja kojeg
nam papa Franjo snažno i neodgodivo doziva u pamet. Učinimo sve što je u našoj
moći pred teškom opasnošću u kojoj se nalazi sve stvoreno i pred potrebama
tolike braće i sestara koji traže našu solidarnost i prihvaćanje. Bit ćemo tada
graditelji budućnosti mira, budućnosti održive i bratske, za našu zajedničku
Kuću i za sve nas.
Neka
Gospodnji blagoslov siđe na sva naša bratstva i na svakoga od nas kao znak
njegove nazočnosti zajedništva i ljubavi.
Rim, 17. rujna 2015.
Na blagdan Rana sv. Franje
Vaša braća
iz Generalnoga definitorija:
Fra Michael
Anthony Perry, ofm (Gen. min.)
Fra. Julio
César Bunader, ofm (Gen. vikar.)
Fra
Caoimhín Ó Laoide, ofm (Gen. def. )
Fr.
Ignacio Ceja Jiménez, ofm (Gen. def. )
Fr.
Nicodème Kibuzehose, ofm (Gen. def. )
Fr. Lino
Gregorio Redoblado, ofm (Gen. def.)
Fr. Ivan Sesar, ofm (Gen. def.)Fr. Lóránt Orosz, ofm (Gen. def.)
Fr. Valmir
Ramos, ofm (Gen. def.)
Fr.
Antonio Scabio, ofm (Gen. def.)
Fra Aidan
McGrath, ofm (Gen. tajnik)
