Što duže razmišljam, to više maštam da me sveti otac sada uhvati za ruku, povede 800 godina unatrag, i tako jedan s drugim prođemo kroz sve nedaće na koje u životu nailazimo.
Danas se Crkva sjeća jednoga velikoga sveca (premda je svaki svetac velik, pa mi oprostite što sam malo subjektivan), jedinoga koji je u povijesti Crkve dobio nadimak drugi Krist, što sasvim dovoljno govori o njegovoj karizmi. Naravno, radi se o svetome našemu ocu Franji. I dolikuje da malo uđemo u svoju sobu (nutrinu), i poslušamo što nam danas, nakon 8 stoljeća otkako se rodio za nebo, ima za reći. Doduše, Franjo nije baš ostavio previše pisane ostavštine, ali ono što imamo blaga je vrijedno. Dugo sam razmišljao što bih mogao prigodno napisati u spomen njegovog svetog života. I što duže razmišljam, to više maštam da me sveti otac sada uhvati za ruku, povede 800 godina unatrag, i tako jedan s drugim prođemo kroz sve nedaće na koje u životu nailazimo. Fizički je to nemoguće, ali je moguće uživjeti se u njegovu situaciju i izvući sebi neku pouku iz nje. Neka to uživljavanje bude jedna spontana zagovorna molitva svetom ocu Franji, da njegovim zagovorom živimo ono što nam je i naložio: evanđelje Gospodina našega Isusa Krista.
Sveti oče, dok si bio u jeku mladosti, u naponu snage, željan izazova koje nudi svijet, istovremeno si osjećao prazninu koju ti nijedan užitak ovoga svijeta ne može ispuniti. Čuo si u svome srcu upit Gospodina Boga: „tko ti može dati više, gospodar ili sluga?“, i znao si odgovor. I ja znam odgovor na to pitanje, ali tako često on ostane samo u glavi. Zato daj, da tvojim zagovorom uzmognemo odgovoriti svojim životom na najvažnije pitanje svoje egzistencije.
U traženju volje svoga Gospodara si išao moliti u ruševnu Crkvicu svetoga Damjana. I čuo si nalog da trebaš popraviti Crkvu Gospodinovu koja se ruši. U svojoj spontanosti i jednostavnosti si taj nalog shvatio doslovno, premda je imao jedno sasvim drugo značenje. Trebalo je popraviti živu Crkvu. Ali trebalo je sazrijeti da se shvati pravo značenje Kristova naloga. Zadivljuje me što se nisi pitao kako bi se imala ta poruka shvatiti, da bi možda sebi olakšao život, jer fizički rad nikoga ne oduševljava. A ti si se odmah dao na posao... Ja naprotiv, tako često tražim načine kako ići lakšim putem, tumačeći Gospodnje naloge svojevoljno da bih izbjegao suočavanje sa istinom vlastitog bića. Pomozi nam svojim zagovorom da se ne bojimo preuzeti rizik nasljedovanja Gospodina, jer je to ustvari samo rizik u našim očima.
Gradio si tri godine. I došlo je vrijeme da shvatiš što Gospodin uistinu od tebe traži – naviještati evanđelje. Bilo je to u Porcijunkuli, mjestu za koje si svojoj braći naložio da ga nikad ne napuštaju. Iako bi ih se izbacilo iz nje, trebali bi, pa makar kroz prozor, u nju se vratiti. Ti koji ništa svoga nisi imao, ipak si bio slab na to mjesto. Zašto? Crkva u Porcijunkuli je posvećena Svetoj Mariji Anđeoskoj! Odgovor se nazire. Blizina Marije! Osobe koja je nezaobilazna u našem kršćanskom životu. One, koja je u svom majčinskom krilu nosila Gospodina našega Isusa Krista, koja je ostala uz Njega do kraja ispod križa i svima nama postala majkom. Daj sveti oče, da tvojim zagovorom primimo milost prave pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. I iznad svega daj da učimo od tebe istinski uzljubiti našu nebesku majku.
I na koncu si zadobio milost da se na kraju svoga zemaljskog puta možeš vratiti na to sveto mjesto i baš tu, ležeći gol na tlu, ispustiti duh. Tada nisi bio sam. U međuvremenu si oduševio mnoge da počnu živjeti kao ti. Bila su to tvoja braća. Naziv brat tebi nije bio floskula. Oni su to za tebe uistinu i bili. U svojoj oporuci si to posebno naglasio – neka se braća ljube međusobno! A znamo kakvu važnost imaju oporuke! Ali tebi nisu bila braća i sestre samo ljudi, nego si, u silnoj zaljubljenosti u Gospodina, svako biće nazivao bratom i sestrom, pa čak i smrt. I preko njih si, u svojoj pjesmi stvorova, hvalio Boga. Čak su i divlje životinje uključene u tvoju hvalu (brat vuk), kojih se ja strašno bojim i ponekad bih volio da ih nema. Ali ti si želio samo jedno i sve stvoreno ti je bilo sredstvo da dođeš do cilja – ljubiti Gospodina svim srcem svojim.
Puno je toga sveti oče, u čemu nam možeš poslužiti kao primjer. I puno se toga o tebi može ispričati i napisati... I može ostati samo na papiru. Ja bih samo htio moliti tvoj sveti zagovor pred Gospodinom, da nam užeže žar ljubavi prema Njemu i bližnjemu. I htio bih da te se češće sjetimo, da nam tvoj primjer svijetli pred očima i bude nam pomoć u služenju Gospodinu.
Sveti naš oče Franjo, moli za nas!
