Često ta naša ljutnja zna biti usmjerena prema čovjeku, a ne prema grijehu. Naljutimo se ne zato što grijeh šteti bratu, nego želimo si potajno stvoriti iluziju kako smo pravedni.
Neka se nitko ne sablažnjava nad tuđim zlom
Sluzi Božjemu ništa ne treba biti odvratno, osim grijeha. I kako god bi neka osoba sagriješila, i ako bi se zbog toga sluga Božji uznemiravao i srdio – osim iz ljubavi – na sebe navlači krivnju. Onaj sluga Božji, koji se zbog drugoga ne srdi niti se uznemiruje, živi ispravno i bez grijeha. I blažen je tko sebi ne zadržava nešto, nego uzvraća caru što je carevo i Bogu što je Božje.
sv. Franjo
Mene iskreno uvijek iznova zadivi kako je naš sveti Otac Franjo potpuno upio i shvatio Isusovo evanđelje. Ovdje se nalazimo pred još jednom konkretnom opomenom. Mislim da je Franjo velik u tom što opomenu upućuje sebi koliko i tebi i meni. Makar su prošla stoljeća otkako je svjetom hodio Glasnik Velikoga Kralja ono što predstavlja opasnost za čovjeka je isto danas kao i kad je Franjo pisao ovu opomenu.
Svi smo mi doživili da se naljutimo kada netko drugi sagriješi. To je donekle i razumljivo ako je ta osoba tim postupkom nas na neki način povrijedila. No, ako iskreno pogledamo na svoj život vidimo da su nas znali naljutiti tuđi grijesi makar se čini da ti njihovi grijesi nemaju nikakve veze s nama ili našim životom. Priznam, i sam sam se našao, i često nalazim, u takvoj situaciji. Ali u čemu je riječ? Zar se mi ne bi trebali brinuti za braću ljude? Zar nas ne bi trebalo brinuti kad čine nešto protiv svoje vlastite duše, nešto što mi znamo da škodi i njima i drugima oko njih? Nismo li tu da budemo svjetlo svijetu i da se borimo protiv zla? Dakako da jesmo!
Ipak mislim da je Franjo uvidio ovdje dvostruko opasnost. Često ta naša ljutnja zna biti usmjerena prema čovjeku, a ne prema grijehu. Naljutimo se ne zato što grijeh šteti bratu, nego želimo si potajno stvoriti iluziju kako smo pravedni. Toliko smo dobri da grijeh ne može imati nikakve veze s nama. U svojoj oholosti, makar potajno, stavljamo sebe iznad svoga brata, pa nije grijeh na što se ljutimo nego to postaje način da pokažemo svoju veličinu.
S druge strane znamo da postoje stvari koje kao kršćani ne smijemo činiti. Takve stvari brižno izbjegavamo, neke bolje a neke slabije. Ipak, uvijek ostane u nama ta čežnja, želja da se barem na trenutak upustimo u grijeh. To brzo svladamo dok smo sami. Ali, kada vidimo kako brat uživa, kako sudjeluje u onom za čim naše srce potajno čezne u trenutku se razbjesnimo od ljubomore.
Upravo nas protiv toga opominje sveti Franjo. Nije da se smijemo protiv zla boriti, nego nam je to dužnost - zato Franjo i kaže osim iz ljubavi, ali naša borba mora biti čista srca. Tek kada, uz pomoć Božju, otklonimo iz svoga srca svaku želju za zlom moći ćemo pravedna i čista srca srditi se iz ljubavi, a ne iz sebičnosti. Zato se utecimo Bogu koji je uvijek spreman primiti nas koliko god grešni bili. Utecimo se Njemu i On će očistiti srca naša.
