Marija i anđeli u životu svetog Franje

Franjo je prema Blaženoj Djevici Mariji gajio posebnu pobožnost i ljubav. Nju Bog postavi poglavaricom anđela i svetih.

        Suvremeni čovjek luta u pogledu na stvarnost. Valjalo bi si postaviti nekoliko dobrih pitanja: Što je prava stvarnost? Što to oblikuje stvarnost koju živimo? Je li stvarnost proizvod ljudskog uma? U svom ovom lutanju teško je dati odgovor na ova zahtjevna pitanja. Ako samo malo misaono zagrebemo ispod površine svega što nam se danas nudi, vidjet ćemo da dopuštamo da našu stvarnost oblikuju pokreti današnjega svijeta. Virtualni svijet, materijalizam, želja za beskonačnošću, želja za potpunom slobodom i neograničenošću, zatezanje lica, utezanje tijela, stjecanje reputacije i moći u svijetu – to su glavni voditelji stvarnosti.

        S druge strane, ako počnemo razmišljati ili, ne daj Bože, govoriti o nevidljivim, duhovnim stvarima, to nam je sve prikazano kao jedna velika iluzija. Bog, anđeli, sveci, Sotona, demoni, ljudska duša - sve je to teorija zavjere od koje treba bježati. No pitam svakoga: Što ako to nije teorija zavjere, što ako je istinita stvarnost? 

        Na današnji dan - dan Marije anđeoske, Franjina utočišta, njegova početka i kraja - prikazat ću vam stvarnost koja je oblikovala svetoga Franju. Anđeli su u Franjinu životu odigrali jako važnu ulogu. Tko su zapravo anđeli?

        Angelologija je teološka disciplina koja proučava anđele i bavi se anđeoskim bićima. Teolozi koji se bave ovom disciplinom kroz povijest  su proučavali narav anđela i njihovo sudjelovanje u Božjem naumu. Anđeli su čisti duhovi, oni nemaju tijelo. U Bibliji se pojavljuju kao duhovna bića koja na određene načine posreduju između Boga i ljudi. U hijerarhiji stvorenih materijalnih bića čovjek je najviši, a u cjelokupnoj hijerarhiji bića anđeli zauzimaju mjesto između Boga i čovjeka. Svaki anđeo se bitno razlikuje od drugog jer ih je, kao i ljude, Bog sve stvorio kao originale, sa vlastitom zadaćom izvršenja Božje volje. Anđeli su intelektualna bića, stvorena sa slobodnom voljom.

        Prema učenju i tradiciji Crkve znamo da su demoni zapravo pali anđeli. Isprva su bili stvoreni kako bi vršili Božju volju i odabrali dobro, no okrenuli su se na suprotnu stranu i odabrali drugi put. Franjo je u anđelima uvijek vidio svoje suputnike, govorio je da ih svagdje treba poštivati kao pratioce i zazivati ih kao čuvare. Učio je kako trebamo paziti da ničim ne povrijedimo njihove poglede i nikada se ne usudimo pred njima učiniti nešto što ne bismo učinili pred ljudima.

        Franjo je prema Blaženoj Djevici Mariji gajio posebnu pobožnost i ljubav. Nju Bog postavi poglavaricom anđela i svetih. Najvećoj od svega stvorenoga povjerena je najveća zadaća u povijesti čovječanstva - roditi Isusa Krista, pravog Boga i pravog čovjeka. Isus Krist je uvijek krajnji cilj pobožnosti Blaženoj Djevici. Uz Mariju hodimo Kristu. Uz crkvicu djevičanske Marije – Porcijunkulu - rođen je Red manje braće. Tu je Franjo upoznao svoje zvanje, tu su se oko njega okupila prva braća, odatle su po dvojica krenuli na svoja prva misijska putovanja i tu se ponovno sastali, odatle je Franjo sa svojih jedanaestero braće pošao u Rim papi.

        Iz ovoga možemo vidjeti da su Marija i anđeli bili Franjin početak i kraj. Uz Porcijunkulu je vezao i sve franjevce koji su živjeli do današnjih dana i sve one koji će se u franjevačkom pozivu još roditi i ostvarivati. Najvažnija građevina franjevačkog reda posvećena Mariji treba nam uvijek biti podsjetnik da bez nje nikud ne idemo, da uz nju trebamo tražiti svoj poziv. Marija je najsavršeniji primjer ispunjenja Božje volje.

        Ovo je stvarnost koja Franju učini nezaboravnim. Tisuće generacija će proći, a ljubav koju je Krist kroz Franju posijao u ovom svijetu nikada neće biti zaboravljena. Jednako to vrijedi i za Franjinu braću i to je stvarnost koju vrijedi živjeti. Nije stvar u zaboravu i sjećanju nego u ljubavi Kristovoj. Kako kaže apostol: U Kristu jedinome stanuje sva punina božanstva (Kol 2,9) i sve punine milosti, kreposti i savršenosti. U njemu smo jedino blagoslovljeni svakim duhovnim blagoslovom (Ef 1,3). Stoga se i mi u svojim domovima, samostanima i župama ugledajmo na Franju. Svoj poziv tražimo i učvršćujmo uz Mariju i anđele, hodeći putem Isusa Krista.