U tomislavgradskoj franjevačkoj galeriji sinoć je otvorena moja prva samostalna izložba. Šest godina nakon što sam diplomirao grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu došlo je vrijeme da se javnosti predstavim ciklusom pod nazivom „Naravno o nadnaravnom“.
Riječ je o pedeset četiri minijature koje su rađene u tehnici akrilika na platnu, te kombiniranoj tehnici. Tematika mojih radova je novozavjetna s velikim naglaskom na Krista i njegovu spasenjsku žrtvu za čovječanstvo. Svaki od izloženih radova plod je promišljanja i svojevrsne meditacije provedene u mom zagrebačkom atelijeru kroz posljednje tri godine. Radi se o nekim sasvim uobičajenim temama gledanim drugačijim očima. Radovi su za širu publiku možda i neshvatljivi i previše apstraktni, ali svaki od njih odraz je mene i moga trenutnog stanja i pogleda na određeni biblijski događaj. Želim li time reći i da sam ja sam donekle apstraktan, prosudite sami. A i sami dobro znate kako kaže A. B. Šimić: pjesnici su čuđenje u svijetu. Čuđenje koje nadilazi granice ovoga prizemnoga i plovi sferama nebeskoga, svemirskoga i običnim očima neshvatljivoga. Možemo li protiv toga!?
Moj dugogodišnji prijatelj i kolega Svetislav Cvetković u svom kratkom obraćanju prisutnima izrazio je svoje ugodno iznenađenje ovim ciklusom, posebno zbog toga što sam ja grafičar koji je pet godina proveo za grafičkom prešom, a sada se izražavam sasvim drugačijim medijem – slikarstvom. Naglasio je kako sam na malome formatu uspio prikazati velike i veličanstvene stvari ljudske povijesti na jedan sasvim drugačiji način, odbacujući svako mistificiranje i idealiziranje Krista, oslobađajući ga od pretenciozne teatralnosti da bi na taj način dosegao one tajne ljudske patnje i Božje providnosti. Ako vam nekada katalog od ove izložbe dođe pod ruke moći ćete puno više toga saznati o ovome ciklusu.
Prilikom otvaranje ove izložbe sve se lijepo posložilo, baš onako kako sam ja to nekada u svojoj glavi zamišljao i kombinirao. Posebno mi je drago da su za dva glazbena broja bili zaduženi moji dragi prijatelji, gospođa Maruša Bartolić i fra Branimir Novokmet. Unatoč svim svojim obiteljskim i studentskim obvezama oni su uspjeli doći iz Zagreba te svojim sviranjem i pjevanjem upotpuniti ovaj, za mene, bitni trenutak.
Na kraju se nazočnima obratio, te ujedno i otvorio izložbu, čovjek bez kojega ove izložbe ne bi ni bilo, a to je tomislavgradski gvardijan fra Mladen Rozić. Na njegovu inicijativu i poziv ja sam se publici predstavio ovim ciklusom. Svim ovim spomenutim ljudima zahvaljujem, kao i fra Vini Ledušiću i Iliji Skočibušiću za postav izložbe, fra Daliboru Milasu za fotografiranje radova za katalog, kojeg je oblikovala gospođa Andrijana Mlinarević Cvetković. Ovdje nikako ne želim zaboraviti svoju braću iz samostana koja mi daju podršku u mome umjetničkom radu na čelu sa mojim magistrom fra Ljubom Kurtovićem.
Nadam se da do druge samostalne izložbe nećemo trebati čekati šest godina, jer radova ima već spremnih, nego da ćete nešto od toga moći vidjeti puno prije.
