Baš danas nam je potrebno još fra Didakâ, koji će hrabro zasukati rukave i pobrinuti se za narod koji im je povjeren. Isto tako potrebno nam je hrabrih majki i očeva, djevojaka i mladića poput onih iz fra Didakova vremena koji su se borili za svoje obitelji i vrijednosti te se nisu dali pokolebati u vremenu koje je bilo nemilosrdno.
U subotu večer, 30. ožujka 2019. u dvorani našega samostana održana je predstava „Fra Didak – Sebet nas i naše dice“. Bila je to dvanaesta po redu izvedba amaterske glumačke postave sastavljene od članova Franjevačkog svjetovnog reda i Frame sa Širokog Brijega. Predstava je nastala prigodom 100-te obljetnice spašavanja gladne hercegovačke djece, poticajem fra Dane Karačića, duhovnog asistenta FSR-a Širokog Brijega, te se njome željelo odati počast fra Didakovu liku i djelu. Scenarij je napisala – te predstavu i režirala – profesorica Mirela Lovrić, trećarica sa Širokog Brijega. Nakon što su u lipnju ovu predstavu izveli na Festivalu kršćanskog kazališta na Svetom Duhu, sada su se opet vratili u Zagreb, u naš samostan.
Predstava je odlična upravo po tome što u kratkom vremenu donosi mnogo toga o fra Didakovom životu i liku, koji je danas, pa i među nama Hercegovcima, dosta nepoznat. Osim njegovog velikog pothvata spašavanja gladne djece, koju je odveo u Slavoniju, predstava govori i o još toga što je fra Didak učinio za Hercegovinu: sagradio je širokobriješku crkvu, snažno utjecao na razvoj i uzdignuće širokobriješke gimnazije, hrabro se zalagao za opismenjavanje hercegovačkog puka osnivajući škole za opismenjavanje, dok je bio provincijal poslao je mnoštvo mladih fratara na studije u inozemstvo kako bi se sa stečenim znanjem vratili u Hercegovinu i nastavili kulturnu preobrazbu svog kraja… To su samo neke crtice iz fra Didakova života, a s kojima su gledatelji ove predstave dobili priliku biti upoznati. Snaga i zanos koji su bili prisutni u fra Didakovu životu i djelovanju dali su se osjetiti i u ovoj predstavi. Sve ovo što je fra Didak činio prije 100 godina itekako vrijedi i za nas danas, pogotovo za Hercegovinu, koja je potrebna kulturne obnove. Baš danas nam je potrebno još fra Didakâ, koji će hrabro zasukati rukave i pobrinuti se za narod koji im je povjeren. Isto tako potrebno nam je hrabrih majki i očeva, djevojaka i mladića poput onih iz fra Didakova vremena koji su se borili za svoje obitelji i vrijednosti te se nisu dali pokolebati u vremenu koje je bilo nemilosrdno. Sjećati se fra Didakova lika ima smisla jedino utoliko ukoliko će njegov duh uistinu zaživjeti u našim mislima i djelima, a ne ostati tek u knjigama ili predstavama. Upravo kao poticaj, tome ova predstava izvrsno služi i zato smo zahvalni trećarima i framašima sa Širokog Brijega, koji su nam dali priliku da se fra Didakov lik i djelo snažno utisnu u naše pamćenje i potaknu i nas na slično djelovanje.
