J. J. Strossmayer - lik i djelo

 

Jedna od ključnih osobnosti druge polovice 19. st. u Crkvi u Hrvata, ali i u cijelom hrvatskom društvu zasigurno je biskup Josip Juraj Strossmayer. Čovjek je čije ime do dana današnjega izaziva s jedne strane divljenje, a s druge strane propitkivanje. Cilj ovoga rada predstaviti je, u osnovnim crtama, lik i djelo biskupa Strossmayera, čovjeka koga su proučavali svi važniji hrvatski povjesničari. Obuhvatiti cjelokupni život i rad ovoga velikana zasigurno nije lako, osobito kada se uzmu u obzir sva ona područja djelovanja u kojima je Strossmayer bio sudionik. Taj posao olakšava činjenica da o Strossmayeru imamo poprilično brojnu i dobru znanstvenu literaturu.

 

 

Hrvatski biskup i političar, porijeklom iz kroatizirane njemačke vojničke obitelji iz Osijeka, rođen je 4. veljače 1815. Osijeku u braku Ivana i Ane (rođ. Klarić. Školuje se u Osijeku, Đakovu i Budimpešti. U Budimpešti i doktorira filozofiju, a u Beču teologiju. 1849. Imenovan je bosansko-đakovačkim biskupom i tu je službu vršio sljedećeih 55 godina. Njegovo biskupsko geslo bilo je: Sve za vjeru i domovinu. Upravo Strossmayerovim zalaganjem Zagrebačka nadbiskupija (1854.) postaje nadbiskupija i metropolija te je kao takvu odvaja od ugarske crkvene organizacije. U Osijeku potiče gradnju crkve sv. Petra i Pavla te niz župnih crkvi u njegovoj biskupiji. Istupao je kao pristalica kulturnog i političkog zbliženja slavenskih naroda. Težio je ujedinjenju južnih Slavena u okviru Austrije pod vlašću Habsburgovaca. On je ujedno i prvi hrvatski biskup koji je uspostavio vezu s iseljenim Hrvatima u prekomorskim zemljama te im poslao prvog svećenika iz domovine.

 

U Hrvatskom Saboru (1861.) održao je čuveni govor o odnosu Hrvatske prema Ugarskoj u kome se zalagao za federalni savez s ugarskim narodima. Na crkvenom polju smatrao je za najvažniji zadatak svog biskupskog zvanja propagiranje vjerskog jedinstva među Slavenima. Nastojao je spasiti privilegije slavenskog bogoslužja kao most jedinstva među slavenskim narodima. Na prvom vatikanskom koncilu (1869.-1870.) u Rimu bio je jedan od najzapaženijih protivnika neograničene papinske vlasti i tom se prilikom istaknuo kao vičan govornik održavši čuveni trosatni govor protiv dogme o papinskoj nepogrešivosti. Poslije tog govora s manjom je skupinom biskupa napustio Rim. 

 

Pri zaključenju Hrvatsko-mađarske nagodbe borio se protiv ukidanja hrvatske autonomije po pitanjima proračuna i financija. Kao apostolski vikar za Srbiju posjetio ju je sedam puta (1852.-1886.). Za vrijeme njegovog biskupovanja sazidana je katedrala u Đakovu, koju je posvetio "slavi Božjoj, jedinstvu crkava, slozi i ljubavi naroda svog". Imao je značajnu ulogu u osnivanju JAZU 1867. u Zagrebu. Također je igrao veliku ulogu u osnivanju zagrebačkog Sveučilišta (1874.). 

 

Preminuo je 8. travnja 1905. u Osijeku, a sahranjen je u đakovačkoj prvostolnici.. Danas mnoge ulice i trgovi u Hrvatskoj nose Strossmayerovo ime. Osječko sveučilište nazvano je njegovim imenom kao i jedna od dvije najveće ulice (koju Osječani od milja zovu Štrosika). Na rondelu osječkih velikana u starog osječkoj gradskoj jezgri Tvrđi nalazi se njegova bista. U glavnom gradu Češke Pragu jedan od trgova nosi ime po Strossmayeru. (moljac.hr) 

 

Zasluge biskupa Strossmayera u vjerskom, kulturnom, političkom i gospodarskom životu tadašnjeg hrvatskog čovjeka su velike, a ovdje ćemo nabrojati samo neke:

 

1. Strossmayerov doprinos kulturi

 

„Svoje velike duševne sposobnosti i crkvenu imovinu upotrijebio je za dobro Crkve i na korist domovine. Sagradio je današnju krasnu stolnu crkvu, osnovao dječačko sjemenište u Osijeku, uredio samostan sestara sv. Križa u Đakovu. Njegovim nastojanjem i novčanom pomoći osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Galerija Slika i Sveučilište.“ (J. Buturac – A. Ivandija, Povijest Katoličke Crkve među Hrvatima)

 

2. Strossmayer kao zaštitnik sv. Jeronima

 

Biskup Strossmayer uvelike je podržavao i rad Zavoda sv. Jeronima u Rimu. „Na prijelazu iz 19. U 20. st., odlučnim je zalaganjem biskupa Strossmayera i nadbiskupa Stadlera, koji podsjećaju da je Zavod sv. Jeronima u Rimu „utemeljen od Hrvata i za Hrvate, poznatim pod imenima Schiavoni i Ilirci,“ naziv Collegium Chroaticum S. Hieronymi in Urbe, najprije je preimenovan u Collegium Hieronymianum pro Chroatica gente, što je u biti isto,ali znatno blaže izrečeno.“ (F. Šanjek, Povijesne teme niza „Circolo dell' ambasciata croata“, u: Croatica Christiana)

 

3. Vatikanski koncil, JAZU i ideja jugoslavenstva

 

U duhu svog gesla Prosvjetom k slobodi i Za vjeru i domovinu biskup Strossmayer inicira i materijalno podržava velike nacionalne projekte kao što je utemeljenje Akademije i osnutak modernog Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu. Inicijativu za utemeljenje Akademije pokrenuo je 10. prosinca 1860. na sjednici Banske konferencije, predavši banu Šokčeviću zakladni list na 50.000 forinti.

 

„Strossmayer je središnja ličnost u javnom, kulturnom i političkom životu Hrvatske tijekom druge polovice 19. st. objavio je 1872. god. Konstituciju O Crkvi Kristovoj, gdje je prihvatio zaključke Prvoga vatikanskoga koncila, pa i dogmu o papinoj nezabludivosti, protiv čega je bio u tijeku samoga koncila.“ (B. Goluža, Pregled povijesti hrvatskoga naroda)

 

Prvi vatikanski koncil iznjedrio je Strossmayera kao velikog govornika i čovjeka koji je cijelu Crkvu u Hrvata predstavio kao živo tkivo u životu cijele Crkve. Svojim energičnim govorima ostao je zapamćen i dostojno je predstavljao hrvatski narod, iako se nije slagao sa svim što se na koncilu zaključilo. „Oni biskupi koji se nisu slagali sa saborskim zaključcima, nakon završetka sabora prihvatili u odluke većine, a među posljednjima bio je đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer.“ (B. Goluža, Povijest Crkve)

 

Ono što je po mnogima sporno kod biskupa Strossmayera, njegova je ideja jedinstva svih južnoslavenskih naroda. Međutim, tu ideju moramo gledati iz perspektive onoga vremena, a ne kasnijih nesretnih povijesnih okolnosti u kojima su srpski političari ideju južnoslavenstva koristili za ostvarenje Velike Srbije. U temi južnoslavenstva potebno je spomenuti i Strossmayerovu zauzetost za ekumenizam. „Ideja pomirenja pravoslavlja i katoličanstva bila je bitna komponenta njegove slavenske i južnoslavenske koncepcije. (…) Zajedničku državu južnih Slavena zamišljao je kao federaciju u kojoj bi se svi narodi slobodno razvijali.“ (B. Goluža, Pregled povijesti hrvatskoga naroda)

 

 

Biskup Josip Juraj Strossmayer uistinu je bio velika osoba hrvatske nacionalne povijesti i povijest Crkve u Hrvata. Kako je u ovom radu i predstavljeno, biskup Strossmayer bio je sudionik i kreator svih važnih javnih, kulturnih i političkih zbivanja u Hrvatskoj svoga vremena, a uza sve to ostao je i brižan pastir i dušobrižnik povjerenog mu stada. 

 

Kada se danas okrenemo unatrag i u svojoj povijest gledamo ljude koji su svojim životom i djelovanjem usmjerili cjelokupan život našega naroda, sa žaljenjem promatramo sadašnji trenutak i siromaštvo takvim ljudima. Biskup Strossmayer bio je istinski preporoditelj društva i Crkve 19. St. na ovim našim prostorima. Ako pogledamo neku informativnu emisiju, pročitamo novine, ili otvorimo internet, postajemo svjesni koliko smo danas potrebni takvih ljudi. Bilo bi dobro kada bismo o biskupu Strossmayeru, o njegovu liku i djelu više govorili mladim naraštajima i u njih usađivali one vrijednosti za koje je ovaj velikan izgorio. Tada bismo, iz tih generacija, s pravom mogli očekivati nekog novog Strossmayera.