I. vatikanski sabor i hercegovački franjevci

Na sudjelovanje u radu Sabora pozvano je 1050 biskupa, od kojih je 774 sudjelovalo. Ako znamo da je u to vrijeme postojao Apostolski vikarijat u Hercegovini onda pretpostavljamo da je i njegov poglavar sudjelovao u radu Sabora. U to vrijeme apostolski vikar bio je fra Anđeo Kraljević. Njegovo ime spominje se među ovih 774 sudionika. On je sudjelovao u radu Sabora skupa sa svojim tajnikom fra Ilijom Lekom (ili Lekićem, kako se ponekad znao potpisati). Koju su oni ulogu imali?

        Ove godine spominjemo se 150 godina otkako je naglo prekinut rad I. vatikanskoga sabora. Sabor je počeo 8. prosinca 1869., a naglo je prekinut 20. listopada 1870. upadom talijanskih nacionalista u Rim. Na Saboru su donesene dvije dogmatske konstitucije: Dei Filius (u kojoj je definirano katoličko učenje) i Pastor Aeternus (u kojoj je definirano učenje o papinoj nezabludivosti). Ova druga dogmatska konstitucija (Pastor Aeternus) obilježila je rad Sabora jer je zbog nje došlo i do raskola u Katoličkoj Crkvi. Poznata je i po tome što je protiv njezina izglasavanja bio i naš biskup Josip Juraj Strossmayer, koji je smatrao kako će njezino proglašenje dogmom štetiti ekumenskim razgovorima između Katoličke i Pravoslavne Crkve. No, mi se time sada nećemo baviti. 

        Na sudjelovanje u radu Sabora pozvano je 1050 biskupa, od kojih je 774 sudjelovalo. Ako znamo da je u to vrijeme postojao Apostolski vikarijat u Hercegovini onda pretpostavljamo da je i njegov poglavar sudjelovao u radu Sabora. U to vrijeme apostolski vikar bio je fra Anđeo Kraljević. Njegovo ime spominje se među ovih 774 sudionika. On je sudjelovao u radu Sabora skupa sa svojim tajnikom fra Ilijom Lekom (ili Lekićem, kako se ponekad znao potpisati). Koju su oni ulogu imali? Fra Ilija je bio tajnik fra Anđela Kraljevića pa je morao biti u njegovoj pratnji i pratiti njegov rad. Sam je u svojoj Kronici napisao da su sudjelovali u radu Sabora ''od Studenog 1869 do Aprila 1870.'' Iz ostalih (oskudnih) izvora koje imamo ne nalazimo nikakav podatak o tome da je fra Anđeo Kraljević aktivno sudjelovao u ijednoj raspravi. Jedna od uloga koju je imao bila je uloga saborskoga tajnika u jednoj od četiri komisije (nažalost nismo uspjeli pronaći o kojoj se komisiji radilo), što znači da je sudjelovao u spremanju sjednica, tj. morao je spremati materijale za raspravu. Spremili su oko 51 dogmatski i 21 disciplinski nacrt za raspravu. U izradi kojih je od ovih nacrta on sudjelovao, nije nam poznato. 

        Osim što je uređivao nacrte za rasprave fra Anđeo je uredio zbirku propovijedi ''Govorenja za svetkovine'' koju je namijenio hercegovačkom redovničkom kleru. Knjigu je priredio za tisak u samostanu svetoga Bartola u Rimu, a tisak je platila Kongregacija za nauk vjere ili ''od raširenja vire'' kako piše u impressumu knjige. Dakle, uspio je u tim burnim vremenima isposlovati tiskanje svoje knjige. Druga stavka koju je uspio isposlovati bilo je priznanje Safvet-paše za tadašnjega osmanskog namjesnika u Bosni i Hercegovini, jer je ovaj obilno pomagao rad katoličkih škola te je dao o svome trošku tiskati početnice za katoličke škole. Vidimo kako fra Anđeo Kraljević tijekom svoga boravka u Rimu nije radio samo na saborskim nacrtima nego je pridonosio svome rodnom kraju kako god je znao i umio. Stekao je i prijatelje među biskupima, a svidio se i samome papi Piu IX. Sve je to iskoristio, ne za sebe, nego za Hercegovinu jer je s tim poznanstvima uspio izvući nešto novca za izgradnju crkvi i za podizanje tiskare u Mostaru. Otvorio je zakladu čijim je novcem podupirao projekte u Hercegovini. S većinom novostečenih poznanika ostao je u kontaktu do kraja svoga života. Netko će reći da on i nije mnogo učinio nakon završetka Sabora. Treba imati na umu da ga je ubrzo dočekao Hercegovački ustanak (1875.-1878.) i nakon ustanka smrt tijekom pastoralnog pohoda župi Konjic 1879. godine.

        Sudjelovati na ovako velikome skupu čast je ali i obveza. Vjerujemo kako je fra Anđeo sve zadatke uspješno obavio. Možda ćemo i mi imati priliku sudjelovati u ovako velikome projektu. Stoga trebamo, poput fra Anđela, dati sve od sebe u obavljanju svoga posla. Naš se glas možda i neće previše čuti, ali je važno odredbe koje su donesene donijeti i primijeniti ih u našu sredinu. Potaknuti fra Anđelovim primjerom trudimo se nasljedovati ga, a na tom putu neka nas prati sila Duha Svetoga. Mir Vam i dobro!