Isus Krist moj je val. Gledam ga u slavi. On, Pobjednik nad smrću i grijehom. On, Uskrsli Bog. Veličanstvena spoznaja. No, pođem li koji trenutak unatrag, vidim ga na križu. On, prezren i odbačen.
Jednom sam gledao valove. Zapravo, često sam gledao valove, ali samo jednom poželio sam biti val. Sjedio sam na hladnom kamenu, zagledan u daljinu, mislima negdje tako daleko da se više ni ne sjećam. Bila je noć. Uvijek sam se pitao što je to tako posebno u noći. Te večeri sam dobio odgovor: Noć je posebna po tome što u njoj vidim samo ono što jesam. Ne ono što bih trebao biti, ne ono što su drugi učinili od mene, pa ni ono što sam sam učinio od sebe. U noći najbolje vidiš tko si. Bila je to takva noć.
Isus Krist moj je val. Gledam ga u slavi. On, Pobjednik nad smrću i grijehom. On, Uskrsli Bog. Veličanstvena spoznaja. No, pođem li koji trenutak unatrag, vidim ga na križu. On, prezren i odbačen. Bolna činjenica. Isus Krist moj je val. Želim mu se predati u potpunosti, Njemu potpunome. Da bih postao val, da bih se predao tome Valu i sjedinio se s Njim, potreban je jedan korak. Moram poći naprijed, u vjeri zakoračiti na pučinu i prepustiti se. Inače, toliko žuđeni Val razbiti će se o hridine mojih grijeha, neshvaćanja i neprihvaćanja. Isus Krist moj je val. Gledam ga još iz daljine. Na trenutke se čini mali, neprimjetan, gotovo neznatan. Na početku moga vala sjaji jedna Djevica i sjaji uboštvo štalice koja čuva Djetešce. Gore visoko jedna zvijezda blista neopisivim sjajem. Trebam se samo prepustiti, zagledan u početak. Ostatak se zove život u punini smisla.