Valovi i Val

Isus Krist moj je val. Gledam ga u slavi. On, Pobjednik nad smrću i grijehom. On, Uskrsli Bog. Veličanstvena spoznaja. No, pođem li koji trenutak unatrag, vidim ga na križu. On, prezren i odbačen.


Jednom sam gledao valove. Zapravo, često sam gledao valove, ali samo jednom poželio sam biti val. Sjedio sam na hladnom kamenu, zagledan u daljinu, mislima negdje tako daleko da se više ni ne sjećam. Bila je noć. Uvijek sam se pitao što je to tako posebno u noći. Te večeri sam dobio odgovor: Noć je posebna po tome što u njoj vidim samo ono što jesam. Ne ono što bih trebao biti, ne ono što su drugi učinili od mene, pa ni ono što sam sam učinio od sebe. U noći najbolje vidiš tko si. Bila je to takva noć.
 
Valovi. Razigrani i veseli. Igrali su neku čudnu igru koju ja nisam razumio. Izdaleka, jedva bih ih primjećivao, bili bi tako mali, neznatni i nevažni. No, kako bi se približavali, postajali bi sve veći. U jednom trenutku u njima sam mogao nazreti nebo sa mjesecom i zvijezdama i shvatio sam da su ti valovi odjednom postali važan dio moga života. U njima, ja sam širio svoje obzore. I išli su prema meni, nikada radosniji, nikada razigraniji. Još samo koji trenutak i doći će k meni, dodirnuti će moje noge najprije, a onda će me preplaviti cijeloga. Biti će to vrhunac, veliko finale, potpuno ispunjenje svih mojih težnji. Postati ću val. U meni će se zrcaliti nebo. A onda, samo koji centimetar prije potpunog sjedinjenja, bučno i mučno, moji valovi razbijali su se od kamenu hrid, poprskavši mi lice, valjda kao uspomenu na moje snove.

Isus Krist moj je val. Gledam ga u slavi. On, Pobjednik nad smrću i grijehom. On, Uskrsli Bog. Veličanstvena spoznaja. No, pođem li koji trenutak unatrag, vidim ga na križu. On, prezren i odbačen. Bolna činjenica. Isus Krist moj je val. Želim mu se predati u potpunosti, Njemu potpunome. Da bih postao val, da bih se predao tome Valu i sjedinio se s Njim, potreban je jedan korak. Moram poći naprijed, u vjeri zakoračiti na pučinu i prepustiti se. Inače, toliko žuđeni Val razbiti će se o hridine mojih grijeha, neshvaćanja i neprihvaćanja. Isus Krist moj je val. Gledam ga još iz daljine. Na trenutke se čini mali, neprimjetan, gotovo neznatan. Na početku moga vala sjaji jedna Djevica i sjaji uboštvo štalice koja čuva Djetešce. Gore visoko jedna zvijezda blista neopisivim sjajem. Trebam se samo prepustiti, zagledan u početak. Ostatak se zove život u punini smisla.