Vrijeme došašća ispunjeno je iščekivanjem Kristova dolaska među ljude. Taj dolazak ima dvostruki niz. Jedan je onaj stvarni koji se već dogodio u povijesti, a drugi je ponovni koji iščekujemo, na kraju vremena.
Vrijeme došašća ispunjeno je iščekivanjem Kristova dolaska među ljude. Taj dolazak ima dvostruki niz. Jedan je onaj stvarni koji se već dogodio u povijesti, a drugi je ponovni koji iščekujemo, na kraju vremena. Molitveni obrasci i čitanja koja susrećemo u došašću usmjeruju na oba iščekivanja. Prvi dio došašća, tj. od prve nedjelje do 16. prosinca, bavi se tematikom eshatona, konačnim i potpunim dolaskom kraljevstva Božjega. Drugi dio, od 17. do 24. prosinca, neposredno pripravlja na slavljenje prvoga Kristova dolaska koji se zbio u liku djetešca.
Osobitu pozornost, unutar spomenutoga drugog dijela, zaslužuju evanđeoski odlomci koji nas prate do svetkovine Božića. Obilježeni su tekstovima Matejeva i Lukina evanđelja, a govore o događajima koji pripravljaju za Isusovo rođenje. Evanđelisti svojim izvješćima pokušavaju odgovrotiti na pitanja tko je od ljudi dugoiščekivani i obećani Mesija i što On za njih znači. Niz započinje Matejevim rodoslovljem (17. prosinca). Već u prvoj rečenici svoga Evanđelja autor otkriva nakanu svoga evanđelja. Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Matej prikazuje Isusa unutar židovske povijesti, budući da ponajprije piše Židovima i stoga ga naslovljava kao Sin Davidov. Međutim poruka Isusa Krista mnogo je šira jer spominje da je i Sin Abrahamov. Njemu Bog obećava potomstvo bogatije od zvjezdanoga svoda, a on povjerova te mu se uračuna u pravednost (Post 15,6). Abraham tako postaje uzorom svima koji vjeruju u Boga, još u vremenu kada židovski Zakon nije na snazi. Stoga, kao što kasnije govori i Pavao, opravdanje dolazi od vjere, a ne od djela Zakona, a time je poruka Isusova za sve ljude, a ne isključivo za Židove.
Matej u nastavku (Evanđelje od 18. prosinca) govori o Josipovu snu u kojemu mu anđeo otkriva Božje namjere s njim, njegovom zaručnicom Marijom i novozačetim djetetom. Zapažamo slične naglaske koje ističe i Luka u navještenju Isusova rođenja po anđelu Gabrijelu (20. prosinca). Isus je začet od djevice Marije po Duhu Svetome. Marija i Josip su zaručeni. Josip nije tjelesni otac Isusov. Ime djetetu daje anđeo. I Josip i Marija odgovaraju poslušno.
Luka pripravlja Isusov pojavak po liku Ivana Krstitelja. Ivanova i Isusova povijest postavljeni su u usporedna izvješća. Obojica su naviještena po anđelu i čudesno začeta, a svoju radost Zaharija i Marija izriču u hvalospjevima Blagoslovljen i Veliča koje slušamo u Evanđeljima 22. i 24. prosinca, a Crkva ih svakodnevno moli u liturgiji časova. Ivanova je uloga pripraviti Isusov dolazak koji je još čudesniji i uzvišeniji od njegova. Do ispreplitanja povijesti ovih likova dolazi u susretu Marije i Elizabete (21. prosinca). Luka sličnosti zadržava i u odlomcima o rođenju, obrezanju i nadijevanju imena novoređenima. U cjelini, događaj dolaska Mesije jasno smješta u okvir povijesti i objavljuje da je to događaj za cijelo čovječanstvo, što jasno izriče u proglasu koji odjekuje u božićnoj noći: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!
Osobitu pozornost, unutar spomenutoga drugog dijela, zaslužuju evanđeoski odlomci koji nas prate do svetkovine Božića. Obilježeni su tekstovima Matejeva i Lukina evanđelja, a govore o događajima koji pripravljaju za Isusovo rođenje. Evanđelisti svojim izvješćima pokušavaju odgovrotiti na pitanja tko je od ljudi dugoiščekivani i obećani Mesija i što On za njih znači. Niz započinje Matejevim rodoslovljem (17. prosinca). Već u prvoj rečenici svoga Evanđelja autor otkriva nakanu svoga evanđelja. Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Matej prikazuje Isusa unutar židovske povijesti, budući da ponajprije piše Židovima i stoga ga naslovljava kao Sin Davidov. Međutim poruka Isusa Krista mnogo je šira jer spominje da je i Sin Abrahamov. Njemu Bog obećava potomstvo bogatije od zvjezdanoga svoda, a on povjerova te mu se uračuna u pravednost (Post 15,6). Abraham tako postaje uzorom svima koji vjeruju u Boga, još u vremenu kada židovski Zakon nije na snazi. Stoga, kao što kasnije govori i Pavao, opravdanje dolazi od vjere, a ne od djela Zakona, a time je poruka Isusova za sve ljude, a ne isključivo za Židove.
Matej u nastavku (Evanđelje od 18. prosinca) govori o Josipovu snu u kojemu mu anđeo otkriva Božje namjere s njim, njegovom zaručnicom Marijom i novozačetim djetetom. Zapažamo slične naglaske koje ističe i Luka u navještenju Isusova rođenja po anđelu Gabrijelu (20. prosinca). Isus je začet od djevice Marije po Duhu Svetome. Marija i Josip su zaručeni. Josip nije tjelesni otac Isusov. Ime djetetu daje anđeo. I Josip i Marija odgovaraju poslušno.
Luka pripravlja Isusov pojavak po liku Ivana Krstitelja. Ivanova i Isusova povijest postavljeni su u usporedna izvješća. Obojica su naviještena po anđelu i čudesno začeta, a svoju radost Zaharija i Marija izriču u hvalospjevima Blagoslovljen i Veliča koje slušamo u Evanđeljima 22. i 24. prosinca, a Crkva ih svakodnevno moli u liturgiji časova. Ivanova je uloga pripraviti Isusov dolazak koji je još čudesniji i uzvišeniji od njegova. Do ispreplitanja povijesti ovih likova dolazi u susretu Marije i Elizabete (21. prosinca). Luka sličnosti zadržava i u odlomcima o rođenju, obrezanju i nadijevanju imena novoređenima. U cjelini, događaj dolaska Mesije jasno smješta u okvir povijesti i objavljuje da je to događaj za cijelo čovječanstvo, što jasno izriče u proglasu koji odjekuje u božićnoj noći: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!
