U podrumu srca

Svaka stvar u unutrašnjosti progovara mi da je ne bacim, nego da je stavim u "podrum" (kao: zatrebat će nekad). Bog mi kaže: bacaj to! A ja navezan, stid me takve navezanosti i sve bih sačuvao. Moram pozvat Gospodara moga srca da mi pomogne, da mi pokaže kako se čisti i izbacuje otpad te mi dadne prave upute. Tek tada ću imati priliku spreman dočekati Kralja!

        I ovoga adventa dosta tekstova piše o pripravi. Točnije, o pripravi srca. Piše se i o spremnosti, budnosti i važnosti čistoće srca. Također se zadaju i tjedni zadatci kako bismo se što bolje pripremili za dolazak Kralja. (Pritom ne mislim na čokoladni adventski kalendar.) Neki opet pišu kako previše sebe stavljamo u centar, a zaboravljamo Kralja. Slažem se i zalažem oko takvih tekstova i novih ideja. Treba nam takvih poticajnih tekstova jer izazivaju na intenzivnije promišljanje. U adventu ne dopuštam tekstovima da me ne dotaknu i da me ne potaknu na više, na bolje. 

        Srce. Koliko se toga ispisalo o njemu, koliko riječi i, čini mi se, nikad dosta. Uvijek se može još. I opet me izazvalo na još. Uviđam koliko svoje srce čistim izvana. I baš se lijepo sjaji. I ljudi to primjećuju. Ali to moje srce ne da mi mira. Tjera me na promjenu, tjera me na čišćenje unutrašnjosti. Vjerujte mi, tamo je nered, nesklad i često dosta toga ne funkcionira kako bi trebalo. Bog od mene traži unutrašnjost srca. Pravim se gluh i ostavljam to za poslije. Ne da mi se. 'Ko će to sad. Onda se čudim kako nisam zadovoljan, sretan, kako nemam nade, vjere ni ljubavi. Kako nemam strpljivosti, poniznosti, duše za čovjeka u potrebi. Jednostavno nemam dovoljno svega onoga što bi me činilo ispunjenijim. A taj nered mi se ne da čistit jer ne znam ni odakle početi. Svaka stvar u unutrašnjosti progovara mi da je ne bacim, nego da je stavim u "podrum" (kao zatrebat će nekad). Bog mi kaže: bacaj to! A ja navezan, stid me takve navezanosti i sve bih sačuvao. Ipak sam toliko godina sve ovo nepotrebno nakupljao te je jednostavno postalo dio mene. Očito nepotrebni dio mene. Krenuo sam čistit. Zaboli kad izbaciš određenu navezanost i žališ za njom. Onda nakon nekog vremena uvidiš da je lakše živjeti. Teško se je natjerat nastavit čistit i bacati otpad. Znam da će boljet, ali znam i da će bit lakše. Lako se uvidi koliko je teško sâm raditi u tolikoj zbrci.

        Moram pozvat Gospodara moga srca da mi pomogne, da mi pokaže kako se čisti i izbacuje otpad te mi dadne prave upute. Tek tada ću imati priliku spreman dočekati Kralja!

Zagospodari Djetešce cijelim mojim srcem i bićem!