Lako je svoje nedostatke prebaciti na druge ljude. Svoje slabosti i mane moramo isticati jer to je jedino što mi posjedujemo. Sve ostalo dobro u našem životu dolazi od Boga. Zato dopusti da drugi vide tvoje slabosti, tu ćeš steći prave prijatelje.
Kako je teško priznati krivnju. Samim priznanjem mnogi bi vidjeli da smo slabi. Zato svoje mane prekrivamo izgovorima i opravdanjima. Zbog toga upadamo u laži, u koje kasnije počinjemo vjerovati. Tako stvaramo krivu sliku o sebi i o drugima. Živimo u strahu da će nas netko otkriti.
Nekidan mi je prijatelj ispričao kako je na fakultetu polagao najteži predmet. Iako dobro uči i sve mu ide od ruke, rekao je da je iz tog kolegija završio na komisiji. Znao je da nema šale s tim profesorom pa je učio od početka. Ali jednostavno nije išlo. Poslije svakog pada išao je kući svjestan da je dobro radio, ali to nije bilo dovoljno za prolaz. To ga nije sputavalo, radio je svim snagama i gledao prema naprijed. Nije se osvrtao nazad. Na komisiji je položio. Od radosti je zovnuo sve svoje prijatelje i počastio ih večerom. Rekao je pred svima kako je pobijedio sebe i profesora. Tajna uspjeha bila je u tome što nije osudio profesora za svoj pad nego sebe. Rekao je iskreno: "Ja sam kriv". Pobijedio je. U svojoj slabosti pronašao je snagu.
Lako je svoje nedostatke prebaciti na druge ljude. Svoje slabosti i mane moramo isticati jer to je jedino što mi posjedujemo. Sve ostalo dobro u našem životu dolazi od Boga. Zato dopusti da drugi vide tvoje slabosti, tu ćeš steći prave prijatelje. Jer ako su i oni svjesni svoje slabosti, poštovat će i tvoje. Ne boj se da ćeš biti izrugan i ismijan zbog onog što jesi. Kako je lijepo priznati svoje slabosti pred Gospodinom u sakramentu pomirenja i znati da ti On ništa neće zamjeriti. Kako je lijepo otići doma opravdan i slobodan! Kako je lijepo znati Gospodine, da mi opraštaš moje slabosti i da me prihvaćaš onakvog kakav jesam, grešan i slab!
