On je Riječ koja je odmjerena, jasna, duboka. Njegova Riječ unosi dinamiku u naš život. Njegova Riječ nije riječ u nizu riječî. To je sâma Božja riječ.
Jedna od glavnih odlika našega vremena jest brzina. Živimo u vremenu dubokih i brzih promjena koje nas zahvaćaju, a u kojima se često teško snalazimo. Sami postajemo podložni brzini koja se spram nas odnosi kao diktator. Ona nam nameće svoj ritam i tempo. Svoj način djelovanja. Diktira našim životom, a ne mi njome. Tako nas brzina uvodi u svoj način funkcioniranja koji je sličniji strojevima negoli ljudima. Odgaja nas za brže, više i jače. No, je li i bolje? Pomnije promatrajući dinamiku brzine, vidimo da ona lišava naš život dubine i širine. Ona ne daje našem životu jasan ritam i ton. Naprotiv, ona nas odgaja za površnost i izvanjskost. Tako rijetko postajemo sposobni za dublje promišljanje o životu i njegovim dimenzijama. Zaraženi virusom brzine nesposobni smo za bistriji pogled prema ljepoti i skladu života. Osobe kojima je ars vivendi nepoznata kategorija.
Prostor koji je kao nijedan drugi (vjerojatno) zaražen virusom brzine jest riječ. Neosporno je da danas imamo inflaciju riječi. Svi govore, pišu, daju svoje osvrte na ovo ili ono. Nagomilavanje riječi dovodi do smanjene kvalitete i jasnoće riječi. Teško je razabrati zdravu, jasnu i odmjerenu riječ. Riječ koja će biti na mjestu. Riječ koja svoju težinu i snagu crpi iz dubokih promišljanja. Naprotiv, postali smo potrošači jeftinih riječi i floskula. Tražimo vrlo kratke, neprovjerene i sladunjave tekstove na čijim se izvorima napajamo. Pijemo s izvora express poruka i brzih informacija. Time smo svoju žeđ utažili riječju sa zagađena izvora. Tu je brzina odigrala svoju ulogu. Ona ne daje prostora dubokom promišljanju i meditaciji. Ona guši riječ u svojoj izražajnosti i ljepoti. Koči razvoj zdrave i odmjerene riječi, riječi koja u sebi nosi poruku za život, za umijeće življenja. Brzina je na svojevrstan način zagadila vrelo lijepe riječi i riječî.
Ova pandemija je zahvatila i nas kršćane. Postali smo zaraženi tolikim informacijama i bujanjem tekstova, članaka, u konačnici riječî koje izazivaju samo trenutne i prolazne osjećaje, a ne uvode nas u prijeko potrebnu dubinu. Počinjemo se diviti onome koji je autor nečega, ali ne i Onome koji je (možda) prodahnuo autora (ukoliko govorimo o člancima duhovnog sadržaja). Dogodio se rascjep između riječî i Riječi. Umjesto svježine koju donosi duhovski dašak Riječi ostali smo u sumaglici nejasnih i zamućenih riječî, riječî koje nas dotiču samo površinski. Nasuprot tome stoji dubina i bogatsvo Riječi koja traži dublje poniranje u nju samu.
Jer utjelovljena Riječ – Isus Krist nipošto nije površan i sladunjav. On je Riječ koja je odmjerena, jasna, duboka. Njegova Riječ unosi dinamiku u naš život. Njegova Riječ nije riječ u nizu riječî. To je sâma Božja riječ. Riječ sposobna potaknuti i podići, dotaknuti i dotaći, potražiti i pronaći. Božja riječ nije uzaludna i prazna. Ona je riječ na mjestu. Riječ koja mijenja. Biti s Riječju znači slušati i gledati Riječ. Riječ nas uvodi u svoj ritam. Ritam u kojem se ne gubimo nego pronalazimo sebe. U susretu s Riječju mi otkrivamo njezine skrivene dubine. Riječ uvodi naš život u sklad. Oblikuje naš život. Čini ga lijepim. Ritam Riječi postaje umijeće življenja. Daje dublju svijest o nama samima i samoj sebi. U Riječi pronalazim i svoj osobni identitet. Riječ za mene.
