Jedan od sedam smrtnih, teških grijeha je grijeh neumjerenosti. U ovim redcima koji slijede, u dva nastavka, pozabaviti ćemo se teološkom pozadinom i praktičnim susretima s neumjerenošću.
Biblija od prve do zadnje stranice govori o grešnom stanju čovjeka, o posljedicama toga stanja te o Božjoj brizi i ljubavi za čovjeka. U isto vrijeme, Biblija čovjeku pokazuje put. Redovito kažemo da se ovaj grijeh neumjerenosti u prvom redu odnosi na neumjerenost u jelu i piću. Ustvari, u toj temeljnoj, izvornoj životnoj potrebi čovjek pada u kušnju – izgubiti mjeru. Tu su slabosti, tu počinje grijeh i tu se očituje ljudsko grešno stanje. Vidjeli smo kako se mala djeca potuku, nezaustavljivo plaču zbog kolača, igračke ili nečega sličnoga. Razlika je samo u tome da djeca to ne znaju sakriti.
Grijeh započinje onda kad čovjek izgubi mjeru. Znamo, treba piti – ali ne previše. Od jela živimo, ali kad jelo postane svrha samo sebi, kad užitak postane jedini cilj, onda sve postaje grijeh. Trebati novac nije grijeh. Imati novac nije grijeh. Ali kad želji nema mjere, onda novac postaje razlog i povod naše spremnosti i zlo učiniti. Tada novac postaje ubojstvo bližnjega, zatvor duše i teški grijeh. Neumjerenost pogađa sva područja ljudskoga života i sve aktivnosti. Zato je ova tema daleko šira, nego što na prvi pogled izgleda.
Bernard Madoff u svoje vrijeme bio je veliki i slavni bankar. Novčarske institucije svijeta gledale u njega, prema njemu se mjerile i njemu se divile. A u stvarnosti, čitavi sustav kojega je sagradio i vodio je bio totalna laž. Tisuće i tisuće ljudi prevario je i unesrećio. Ukrao je je preko oko 4 hrvatska godišnja proračuna. Naravno, doživotno je u zatvoru. Koliko čovjeku treba!? Koliko je čovjeku potrebno za svaki dan? Koliko je trebalo njegovoj djeci? Kakva je potreba i logika vodila njegove misli i odluke? Mjera svemu bila je beskrajna, sebična neumjerenost. Njegova neumjerenost hranila je neumjerenost tisuća drugih koji su željeli samo zaradu. Jedna neumjerenost stvarala je drugu i tako bez kraja. Granica je sami pakao.
Sada smo brzo osuditi Madoffa, ali zapravo svi smo isti ili slični. Duh s kojim dodirujemo svijet jest ono što Bog vidi i sudi, a ne količina do koje pojedinac u kušnji može doprijeti. U Božjim očima jednaka je sebična neumjerenost oca koji je zapustio svoju obitelj i sebična neumjerenost nekoga tko je zapustio i povrijedio više ljudi.
Neumjerenost nastupa onda kad čovjek u sebi ne uspijeva, ne zna, ne može, neće zaustaviti grijeh koji ga vodi u sve sebičnije i bezobzirnije čine protiv Božje volje, protiv dobrote i ljubavi. Po neumjerenosti čovjek otkriva »blagodati« grijeha i u njima ustrajno nastavlja živjeti. Neumjerenost je nešto što stoji nasuprot umjerenosti koja dolazi od Boga stvoritelja. Bog je svijet stvorio po mjeri.
Umjeren čovjek bit će uvijek zadovoljan s onim što mu po pravdi pripada, što je istinski zaradio i s onim što mu je potrebno i dobro. Neumjeren čovjek nema mjere. Koliko god može, on će sebi nastojati prigrabiti. Ništa ne znači što je ono što je prigrabio oduzeto od gladnih, od žednih, od onih koji umiru od nestašice. Vlastita sebičnost postaje jama bez dna i mjera bez mjere.
Umjerenost je Božja mjera. To je mjera ljubavi. Umjerenost je mjera koja od Boga stvoritelja dolazi. Svijet je sagrađen i živi od Božje umjerenosti. Bog svijet gradi od stvari koje po mjeri i pravilno postavlja jednu pored druge.
Na Petrovdan godine 1959., s pokojnim ocem na Kočerinu prodavao sam jabuke petrovače. Pokraj nas jabuke je, također, prodavala neka žena. Dolazi jedna osoba, potencijalni kupac te gleda njezine jabuke i naše. Ja nisam mogao šutjeti. Počeo sam govoriti da su naše jabuke bolje i počeo sam kupca nagovarati da kupi naše jabuke, a ne njezine. Dok to govorim, odjedanput na ramenu osjetih snažnu očevu ruku. S licem punim ljutnje i bijesa strogo me je ukorio: »Nikada nemoj loše o tuđim jabukama govoriti.« Njegove riječi su bile kao grom. Očito, bio sam izgubio mjeru. Nisam imao poštovanja prema ženi koja je, kao i mi, prodavala jabuke. Otac je sinu pokazao mjeru i to mjeru svake mjere. Htio je pokazati što se smije, a što ne smije. Kazao je da se ne smije loše govoriti o susjedi, koja kao i mi, pošteno kuša prodati jabuke. Ne sjećam se da je ikada moj otac, prije ili poslije, tako strogo nastupio. To što sam tada učinio nije mu se svidjelo. Krivo sam mjerio. Otac je prijekim sudom prosudio da mora zaustaviti mjeru kojom sam sebično mjerio. To je bila lekcija o mjeri koju sam za život zapamtio.
Neumjerenost nastupa svaki put kad čovjek pogubi Božju mjeru razuma, mudrosti i ljubavi. Od neumjerenosti dolaze ratovi, siromaštvo, glad, suše, nesreće, svaki oblik kriminala. Od neumjerenosti dolaze fizičke, psihičke i duhovne teške bolesti. Od neumjerenosti ljudi umiru; jedni jer su se prejeli – a drugi jer su gladni. Od neumjerenosti brakovi se raspadaju, obitelji stradaju. Od neumjerenosti pakao se puni. Bog nam daje mjere po kojima nas je stvorio, po kojima trebamo živjeti i koje neprestano trebamo tražiti. Božje mjere su upisane u prirodu i po njima nebo i zemlja postoje.