Muževnost i herojstvo nisu nužno u sili, u 'stisnutoj šaci' i dominaciji, već u jednostavnosti, poniznosti, služenju i u kreposnom životu.
Muževni budite - to kaže sveti Pavao u svojoj poslanici Korinćanima. Ne znamo točno što je mislio pod time, ali se svakako možemo zapitati što to točno znači i gdje je ta muževnost nestala? Vjerojatno nikada kao danas nije bilo toliko govora o krizi muževnosti i o nestanku muškaraca. Jednostavno, smisao za žrtvu je gotovo iščeznuo, a čak je skovan i novi termin 'toksična muškost' (eng. toxic masculinitiy). Današnji filmovi su prepuni loših primjera muškaraca: ili ih se prikazuje kao kojekakve 'macho' muškarce koji moraju svakoga izdominirati, biti alfa i kojima sve treba biti podređeno, dok se, kao druga krajnost, prečesto pojavljuju 'tetkasti, feminizirani likovi' zbog čijih se ponašanja srami bilo koji zdravi muškarac.
Jedan primjer se ipak izdvaja među mnoštvom serija i filmova. Kao što ste već vjerojatno i primijetili, riječ je o Aragornu iz legendarne trilogije 'Gospodar Prstenova' koji je primjer zdrave muževnosti i arhetip kralja. Premda je on zakoniti nasljednik Gondora koji će se tek na kraju djela zakraljiti, isprva ga upoznajemo kao samozatajnog rendžera koji malo-pomalo otkriva svoju ulogu. Aragorn je hrabar i vješt borac i ratnik, požrtvovan, mudar, discipliniran, plemenit, nevjerojatno odan svojim prijateljima i onaj koji se ne uznemiruje u kriznim situacijama. On ne bježi od svojih strahova, već se suočava s njima i svojim primjerom uči i potiče druge, baš kao što bi trebao raditi pravi vođa. Premda jest kralj po nasljedstvu, on se daje poniziti pred drugima i rado sluša i zanima se za druge. Nema potrebe 'patronizirati', ponižavati druge i koristiti silu kako bi se nametao. On radije izabire služenje kao primjer kraljevanja. Zapravo, tijekom čitave trilogije je upravo u teškim situacijama inspirirao svoje prijatelje i ostale borce kada je stvar izgledala bezizlazna – tješio ih je je, davao im nadu i izvlačio najbolje od svih. On jest vođa, ali u bitkama uvijek ide prvi, bez oklijevanja. Uz sve ovo, on se ne suzdržava pokazati emocije (poput plakanja) i nježnost, tj. brižljivost. Postupa blago prema onima koji pogriješe.
Što još možemo o njemu reći? On je također zaručen (na kraju knjige se zakraljuje i ženi za Arwen), ali je fascinantna njegova odanost zaručnici i primjer predbračne čistoće koja se danas rijetko pojavljuje u filmovima. Stavljanje drugih ispred sebe i spremnost dati život za drugoga najveći je pokazatelj ljubavi. Tko dopusti biti vođen i tko stavlja važnost drugih ispred sebe – takav čovjek je u stanju voditi druge. To je definicija kraljevanja i muževnosti koju Tolkien kao ideju provlači u Gospodaru Prstenova. Muževnost i herojstvo nisu nužno u sili, u 'stisnutoj šaci' i dominaciji, već u jednostavnosti, poniznosti, služenju i u kreposnom životu. Aragorn ne izvodi neka čudesa, već radi ono što osjeća da je nužno, na tragu onoga što je rekao sveti Franjo: ,,Počni od onog što je nužno, potom učini ono što je moguće, pa ćeš brzo učiniti i ono što je nemoguće!“
Nije nikakva tajna da je Gospodar Prstenova katolička knjiga, tj. da je autor J.R.R. Tolkien bio katolik te je knjiga u potpunosti prožeta kršćanskim duhom. Frodo, Gandalf i Aragorn zapravo prikazuju Kristovu svećeničku, proročku i kraljevsku narav. U svetom pismu 'kraljevati' znači služiti. Isus jest kralj, ali njegov način i poimanje kraljevanja se razlikuje od drugih. Na posljednjoj večeri, u gesti pranja nogu apostola, simbolički vidimo što za Isusa znači kraljevati. Upravo se na Isusovom primjeru Tolkien nadahnuo i, u liku Aragorna, preslikao takav način služenja ljudima. Aragorn nema problem s time da bude prvi, ali da to 'prvi' znači da si ujedno i 'najmanji'.
Na mnoge načine Aragorn predstavlja ideal muževnosti koji je fokusiran radije na altruizam, nego na dominaciju. On je poštovan kao vođa od svojih vršnjaka, ne zbog svoje fizičke snage ili borilačkih vrlina, već zato što utjelovljuje kvalitete poput nesebičnosti i mudrosti. Uzima odgovornost za svoje pogreške ponizno prepoznavajući svoje granice, pokazujući time da prava snaga dolazi iz poniznosti, a ne iz arogancije ili agresije. U konačnici, njegova priča služi kao inspiracija kako pozitivna muževnost može prevladati tamu i destrukciju. Kroz naporan rad, vođen vlastitim uvjerenjima, postaje kraljem Gondora i vodi Međuzemlje u novu eru mira i prosperiteta.
Imamo li slične primjere u stvarnom svijetu? U mjesecu studenom slavimo sve svece franjevačkog reda. Jedan francuski kralj, sveti Ljudevit IX., zaštitnik Trećeg franjevačkog svjetovnog reda, primjer je muževnosti, svetosti i integriranja zdrave duhovnosti u životu. Rođen 1214., u dvadeset i drugoj godini postaje kraljem Francuske. U braku je imao jedanaest sinova koje je veoma dobro odgojio. Odlikovao se duhom pokore i molitve te ljubavi prema siromasima. U upravljanju kraljevstvom nije nastojao samo oko mira među narodima i vremenitog dobra svojih podložnika, već i oko njihove duhovne koristi. U mladosti je primio trostruku formaciju: tijela, uma te moralno-vjersku formaciju. Odmalena su ga učili jahanju, ribolovu, lovu, a iznad svega se naučio vješto služiti mačem. Za vrijeme križarske vojne u Egiptu pokazao je svoje vladanje mačem obranivši se sam od skupine Saracena. Također se posvetio proučavanju francuske i latinske književnosti, kao i svete i svjetovne povijesti. Produbio je aristotelovsku filozofiju, koju je nedugo prije toga otkrio i usvojio sveti Toma Akvinski. Upustio se također i u proučavanje teologije.
Ljudevit je prije svega bio čovjek molitve: osjećao ju je i duboko živio. Vrijeme bi uvijek posvećivao osobnoj, ali i liturgijskoj molitvi: svakodnevna sveta misa, a potom psalmi i razmatranje. Nužnost i zadovoljstvo molitve u njemu su se rađali uslijed osobne i društvene potrebe. Čovjek duguje radikalnu poslušnost Bogu, a molitva je čast što je sluga iskazuje svome Gospodaru, sastanak stvorenja sa Stvoriteljem, razgovor sina s Ocem.
Kao kralj se osjećao odgovornim za sav narod. Zbog toga je svoje ruke 'pretvorio u pliticu, usta u neprekidan zaziv, a srce u oltar za prinošenje svekolike žrtve'. Rad je bio samo nastavak i konkretizacija molitve. Bio je to još jedan način služenja Bogu – služeći ljudima. Boga valja prvo poslužiti, ne samo srcem i glasom, već također i putem umjetnosti – napose graditeljstva. Sagradio je i obnovio, odnosno nadahnuo i financirao najveći dio veličanstvenih francuskih katedrala. Nerijetko nije prilagao samo svoj novac, već također i svoj osobni rad, prenoseći kamenje ili vozeći tačke. Raspolagao je velikom količinom novca, ali ne tako što bi svoje podanike opterećivao nametima, već mudrim upravljanjem prihodima i izbjegavanjem nepotrebnih izdataka i bilo kakvih rasipanja. Svoja sredstva je ulagao u javne, građanske, vojne i vjerske radove, kao i u velikodušne milodare.
Ovaj sljedeći odlomak, u kojem se otac obraća sinu, sažima i zaključuje kako razmišlja i govori svetac: ,,Predragi sine, najprije te podučavam da ljubiš Gospodina Boga svoga svim srcem i svom svojom snagom. Bez toga naime nema spasenja. Sine, od svega treba da se čuvaš što znaš da se Bogu ne sviđa, to znači od svakog smrtnog grijeha, tako da radije moraš dati da te muče svakovrsnim mučenjem nego počiniš smrtni grijeh. Osim toga, ako ti Gospodin pripusti neku poteškoću, blago je i sa zahvaljivanjem podnesi. Misli da je to za tvoje dobro i da si je zaslužio. K tome, ako te Gospodin podari bilo kakvim blagostanjem, moraš ponizno zahvaliti, bojeći se da ne postaneš lošiji zbog isprazne slave ili na koji drugi način. Boga ne smiješ napadati ili vrijeđati u njegovim darovima. Rado i pobožno slušaj crkvenu službu. Dok si u crkvi, ne gledaj naokolo rastreseno i ne govori ispraznosti, nego moli Gospodina pobožno ustima ili razmatrajući u srcu. Neka ti je srce blago kad je riječ o siromasima, bijednima i žalosnima. Pritječi im u pomoć prema svojim mogućnostima i tješi ih. Bogu budi zahvalan za sva dobročinstva što ti ih je udijelio, i tako ćeš biti dostojan da primiš i veća. Prema svojim podložnicima budi pravedan, te se u tom drži crte pravednosti i ne skreći ni desno ni lijevo. Dok nisi siguran gdje je istina, više budi na strani siromaha nego bogataša. Pomno pazi da svi tvoji podložnici čuvaju pravednost i mir. Posebice neka to vrijedi za crkvene i redovničke osobe. Budi odan i poslušan našoj majci Rimskoj Crkvi i vrhovnom svećeniku kao duhovnom ocu. Nastoj da se iz tvoje zemlje ukloni svaki grijeh, nadasve pak bogohulstvo i krivovjerja. Predragi sine, na kraju te blagoslivljam svim blagoslovom što ga odani otac može podijeliti sinu. Neka te cijelo Trojstvo i svi sveti čuvaju od svakog zla. Dao ti Bog milost da vršiš njegovu volju te ga služiš i častiš ga. Na taj ćemo način poslije ovoga života dospjeti skupa k njemu, da ga gledamo, ljubimo i slavimo bez kraja. Amen.“
