Ni poreznik ni vojnik nisu izuzeti, ni seljak ni građanin, ni bogataš ni siromah – svima je zajedno zapovjeđeno da daju onome tko nema. Suosjećanje je punina vrlina i stoga je kao oblik savršene vrline stavljeno pred sve. Ni oni ne bi smjeli štedjeti vlastitu hranu i odjeću.
Lk 3, 10-18
U ono vrijeme:
Pitalo je Ivana mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?«
On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.«
Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?«
Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.«
Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?«
I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.«
I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.
Ivan Krstitelj dao je prikladan odgovor svakoj vrsti ljudi. Poreznicima je rekao da ne uzimaju više nego što je određeno. Vojnicima je rekao da ne iznose lažne optužbe niti pljačkaju ikoga, misleći time da je njihova plaća fiksna, pa stoga, želeći više, nisu smjeli pribjegavati pljački. Ovi i drugi savjeti odgovaraju svim zanimanjima, a suosjećanje i empatija su zajednički svima. Kao što je i zajednički savjet da osnovne životne potrebe moraju biti osigurane za sva zanimanja, sve uzraste i sve ljude. Ni poreznik ni vojnik nisu izuzeti, ni seljak ni građanin, ni bogataš ni siromah – svima je zajedno zapovjeđeno da daju onome tko nema. Suosjećanje je punina vrlina i stoga je kao oblik savršene vrline stavljeno pred sve. Ni oni ne bi smjeli štedjeti vlastitu hranu i odjeću. Ipak, mjera suosjećanja održava se u odnosu na kapacitet ljudske naravi, tako da svatko ne uzima sve za sebe, već dijeli ono što ima s siromašnima.
Ivan, ispunjen Svetim Duhom od majčine utrobe, bio je posvećen radi krštenja Gospodina. On sâm nije dao Duha Svetoga, već je propovijedao radosnu vijest o Onome koji to čini. Kaže: „Ja vas doista krstim vodom, za obraćenje. Ali Onaj koji dolazi nakon mene, On će vas krstiti Svetim Duhom i ognjem.“ Zašto oganj? Jer je silazak Svetog Duha bio u ognjenim jezicima. O tome Gospodin kaže: „Došao sam baciti oganj na zemlju, pa što hoću ako je planuo!''
Ovdje je žitnica predslika Kristove Crkve, u kojoj je mnogo pozvanih, ali malo izabranih, a preko simbola vijače kaže se da Gospodin ima pravo razlučiti zasluge. Kada se žito vijačom čisti na gumnu, puno zrnje se odvaja od praznog, plodni od beskorisnih. Tako se kroz ovu usporedbu očituje Gospodin, jer na dan Suda on odvaja zasluge i plodove vrline od neplodne površnosti. Jer onaj tko je zaslužio biti poput njega, savršen je plod.
Pošto su ljudi vidjeli da je Ivan Krstitelj bio obdaren zapanjujućom svetosti, vjerovali su da je on Krist, kako je rečeno. Ljudi su raspravljali, svi su se pitali u svojim srcima o Ivanu, je li možda on Krist, i pitali su ga: „Jesi li ti Krist?“ Da bi objasnio što je, odgovorio je: „Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.“ Opet je rekao: „Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila. On treba da raste a ja da se smanjujem.“
