Utjeho žalosnih, moli za nas!

Svoj hod kroz razmatranja otajstava krunice ove subote nastavljamo sa žalosnim otajstvima. Ta otajstva su nam tako često bliska i iz njih, pobožno ih razmatrajući, crpimo snagu za daljnji hod za Isusom.

________________ piše: fra Dragan

Upravo nam ona pokazuju da taj hod, to nasljedovanje, nije nimalo lako, ali nas i okrjepljuju Njegovom snagom koja nam omogućava hrabrije koračanje na našim životnim putovima.

Žalosnim Kristovim otajstvima evanđelja pridaju veliku važnost. Kršćanska se pobožnost oduvijek, a osobito u korizmenim pobožnostima križnog puta, usredotočivala na pojedine dijelove Muke, sluteći da se tu krije vrhunac objave ljubavi i izvor našega spasenja. Krunica izabire neke dijelove Muke i poziva vjernika da na njih usmjeri pogled svoga srca i proživljava ih. (Ivan Pavao II., Krunica Djevice Marije)

1. Isus se moli i znoji krvavim znojem u Maslinskom vrtu (Mk 14, 32-42)

Isus je na kušnji. Nije to obična kušnja. Kušnja koja odlučuje o spasenju svijeta. Isus nam je ovdje tako ljudski blizak, on pati, muči se, vapi za pomoć, ali ono najvažnije je da se on podlaže Božjoj volji. U najtežim trenutcima Isus se podlaže Očevoj volji, i traži ju. Svoje učenike opominje da bdiju, da mole. Međutim, oni su pospani. Oni ne razumiju što se to sve treba dogoditi. Ne razumiju Božje putove niti planove.

Naša svakodnevica obilježena je raznoraznim kušnjama. One su tu, od njih ne možemo pobjeći, ne možemo ih mimoići. S njima se treba suočiti. Nemojmo misliti da ćemo vlastitim snagama moći nadvladati te kušnje. Ako bi kojim slučajem i uspjeli, naše rješenje bi bilo kratkoročno, nedovoljno. Samo molitvom i iskrenim odnosom prema Bogu, onim koji bi bio stvaran i živ kao i sa svakom drugom osobom u našem životu, mi možemo gledati dalje, nadvladati kušnje koju su nas snašle. Kušnji treba pogledati u oči. I kada ništa ne razumijemo tada se predajmo Onomu koji može vidjeti dalje i koji nam pomaže da te kušnje, prepreke preskočimo i nastavimo ovozemljem hrabro koračati. Neka nam u tom koračanju pomogne naša Majka Marija, pomoćnica kršćana!

2. Isus je bičevan i osuđen na smrt (Mk 15, 1-15)

Razmatrajmo u ovom otajstvu o Božjoj ljubavi! Kolika li je ona morala biti kada se udostajala sve ovo podnijeti radi nas!? Ne dopustimo sebi da tako olako prijeđemo preko ovih otajstva u kojima je najvidljivija Božja otajstvena ljubav prema čovjeku. Zagledajmo se u Isusa u ovom otajstvu. Što nam On to govori? Na što nas poziva?

U iskrenoj molitvi pred Njim, polagano sagibajući svoja koljena, zahvaljujmo Isusu na onome što je za nas učinio. I nas tako često taru bičevi ovoga svijeta, nepravda i nepravedne osude, ali uz Isusa sve se to lakše nadilazi. Jaram je moj sladak i breme je moje lako, kaže On. Zahvalimo Gospodinu na daru ljubavi i molimo ga da ona bude vjerodostojna i djelotvorna u našem životu.

3. Isus je okrunjen trnovom krunom (Mk 15, 16-20)

Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta, kaže Isus. Takvom kralju kao što je Isus nisu potrebna zemaljska priznanja i činovnička odličja, on gradi jedno drugo Kraljevstvo, ono koje nije odavde, ono koje je ljudima neshvatljivo i nepojmljivo, ono koje smo i mi pozvani izgrađivati.

Molimo Isusa da On bude kralj naših srdaca, da on bude onaj koji će vladati našim srcima. Samo u nama nastanjen Krist može mijenjati ovaj svijet. Može ovom svijetu donositi istinsku uskrsnu radost i mir, nadu i ljubav. On donosi one vrijednosti koje suvremeni čovjek sve manje poznaje. Ohrabrimo se slijediti Isusa! Budimo i mi poput svetoga Franje glasnici Velikog kralja i ne bojmo se svjedočiti ono što nam je Isus ostavio. Ustrajmo u tome i postići ćemo vijenac slave.

4. Isus nosi svoj teški križ na Kalvariju (Mk 15, 20-32)

Papa Benedikt XVI. jednom prilikom je rekao da je križ sažetak Isusova života. Križ je put, put koji vodi do uskrsnuća. Kršćanstvo ne poznaje drugog puta do uskrsnuća doli križni put. Ono kršćanstvo koje bi umanjilo vrijednost križa bilo bi krivovjerje. Svatko tko odbacuje križ, odbacuje plan spasenja, onaj plan kojega je Bog svima pripravio. Isus nam pokazuje način ophođenja s križem – križ se nosi! I svako odbacivanje križa, odbacivanje je Isusa. I nama je proći putom kojim je On hodio.

U ovom se otajstvu poklonimo križu i zagledajmo se u njega. Neka nam, bez veleumnih misli, bude jasna poruka koju nam donosi. Zdravo križu sveti! Gledaj i razmatraj...

5. Isus raspet umire na križu (Mk 15, 33-39)

Dalje nije moglo, to je to! Vrhunac otajstvene Božje ljubavi zasjao je na drvetu križa! Tamo gdje bi ljudi najradije pobjegli, Bog poziva na promatranje i razmatranje neizmjerne ljubavi svoje. Isus s križa sve ljude privlači k sebi, a Mariju nam daje za majku.

Ono što s naših usana treba izaći nije ni dugotrajna molitva niti usrdna prošnja, nego jedno maleno hvala, ono koje neka proizađe iz najdubljih zakutaka našega srca. Hvala ti, Gospodine Isuse! Hvala ti što si se udostojao sve ovo podnijeti za nas i tako nama darovao put i život. Budi uvijek uz nas! Neka nas tvoja i naša Majka zagovara! Ne daj da bježimo od križa, nego podari nam milost da se s njim svakodnevno susrećemo i strpljivo ga nosimo. Ljubim te, Gospodine, snago moja! Majko naša, utjeho žalosnih, vodi nas svome Sinu u svim našim životnim poteškoćama i kušnjama! Moli za nas, sveta Bogorodice, da dostojni postanemo obećanjâ Kristovih!