Iako božićnom drvcu odbrojavamo posljednje dane, a dosta nam je i kolača i sarme, božićno vrijeme još uvijek traje. Marija, Isus i Josip još uvijek borave u Betlehemu, anđeli još pjevaju Gloria in excelsis Deo, a netko im dolazi u goste. Nije to rodbina iz Njemačke ili tetka iz Australije, već tri nepoznata mudraca s istoka.
Danas slavimo svetkovinu Bogojavljenja, odnosno Božje očitovanje kojim je svoga Sina objavio svim narodima i spomen na pohod trojice mudraca djetetu Isusu.
Evanđelje po Mateju govori o mudracima koji se raspituju po Jeruzalemu o novom kralju: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.“ (Mt 2,2) Ugledali su zvijezdu, čuli su o novorođenom izraelskom kralju i krenuli u potragu. Zasigurno nije bilo lako krenuti na dalek put u nepoznato, pratiti zvijezdu za koju ne znaju kamo će ih odvesti, ali imali su povjerenje i vjeru, a ponajviše mudrost. Njihov je zadatak bio pronaći to maleno djetešce i javiti kralju Herodu gdje se ono nalazi. A po proroku Miheju su saznali mjesto rođenja, jer on u svom proročanstvu izričito navodi Betlehem, tada neznatan grad, kao onaj koji će se proslaviti, koji će svijetu roditi spasitelja - Isusa.
Mudracima je zvijezda bila vodilja. Svjetlošću je obasjala nebo i vodila ih do mjesta gdje će pronaći novorođeno dijete. U prvom čitanju prorok Izaija naviješta tu svjetlost: „K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje.“ (Iz 60,3) Upravo ta trojica kraljeva koje evanđelist Matej spominje kao mudrace, a kasnije se štuju kao kraljevi, klanjanju se Isusu i daruju ga kao svoga kralja. Sam čin klanjanja pred djetetom znak je duboke poniznosti.
Matej ne navodi njihov broj, ali kasnija predaja Crkve govori o trojici mudraca i imenuje ih svakog pojedinačno: Gašpar, Melhior i Baltazar. Njihovi darovi, zlato, tamjan i smirna, slika su Krista, kako to na lijep način opisuje darovna molitva svetkovine Bogojavljenja: »Gospodine, neka ti budu mili darovi tvoje Crkve. To nije zlato, tamjan ni smirna, nego se danas prinosi i za hranu daje Isus Krist, koga ti darovi označuju.« Darovi predstavljaju njegovu kraljevsku moć, njegovo božanstvo i njegovo čovještvo, najjasnije očitovano na drvu križa. Mudraci se, kako evanđelist navodi na kraju odlomka, vraćaju natrag drugim putem, a ne onim koji bi ih odveo Herodu. A on, ne dočekavši povratak mudraca, u strahu od Krista, pobija svu djecu mlađu od dvije godine, te Crkva dobiva mučenike koje slavi blagdanom Nevine dječice.
Kao što je zvijezda bila putokaz mudracima na putu do Isusa, tako je i nama danas Betlehemsko Dijete izvor svake svjetlosti, radosti i utjehe. Pohitimo mu i mi otvorenog srca i nastojmo, poput mudraca, u liku toga malenog božićnog djeteta spoznati Boga, tako malenog i poniznog, a u svojoj dobroti i ljubavi beskrajno velikog i nedokučivog.
