Tako je Isus danas postao ''persona non grata'' na vlastitom rođendanu. Tko zna, možda smo samo zaslijepljeni od blještavila lampica u našim domovima i gradovima pa ne vidimo tko nam to dolazi na kraju ovog iščekivanja.
Mt 11, 2-11
U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.« Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’ Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!«
Došašće se polako približava svome kraju. Tako smo ove treće nedjelje došašća pozvani na radost. I sam Pavao nas na to poziva kad u poslanici Filipljanima kaže: ,,Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“
Upravo po tim riječima ova nedjelja i nosi naziv Gaudete (radujte se)! Preciznije, svoj naziv dobila je iz ulazne pjesme koja počinje riječima Gaudete in Domino semper, a po tradiciji prema kojoj su nedjelje dobivale svoja imena prema latinskim nazivima ulaznih misnih pjesama. Tako na treću nedjelju došašća boja liturgijskog ruha može biti ružičaste boje. Također, iste boje može biti i treća svijeća, a sve to kako bi se time izrazila već navedena simbolika radosti te tako istaknula promjena, jer se došašće – iščekivanje bliži svome kraju, odnosno svome vrhuncu – Kristovu utjelovljenju.
O trećoj, radosnoj nedjelji došašća Crkva stavlja pred nas ovaj evanđeoski tekst, daje nam ga na promišljanje i za postavljanje pitanja baš poput Ivana Krstitelja: ''Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'' Ivan je itekako znao za Isusa, ali unatoč tome, zatočen u tamnici možda je postao nesiguran, sumnjičav i pomalo zbunjen. Čuje sve što Isus čini, ali ipak nije u to posve uvjeren. Zato Ivan šalje svoje učenike da ga još jednom pitaju je li on baš taj, kako bi se ohrabrio i uvjerio da je Isus = Krist, tj. onaj koji ima doći. Isus nam u svom odgovoru Ivanovim učenicima naviješta radost i otkriva razloge te radosti. On im govori da jave Ivanu kako oni koji su bili slijepi sada vide, oni koju su bili gluhi sada čuju, oni gubavi se očistiše od svoje gube, mrtvi ustaju, a siromasima se naviješta Evanđelje.
Mi možemo samo zamisliti kolika je to radost bila kod onih koji su to doživjeli na svojoj koži, ali i radost ljudi oko njih. Znamo da se radost i osmijeh brzo preliju na ljude oko nas i sigurno je okupljeno mnoštvo oko Isusa bilo nasmijano, radosno, sretno i prepuno oduševljenja zbog svega što Isus čini. A Isus onda ne umanjuje to oduševljenje i radost koji nastaju, već kao da smiruje tu silnu euforiju rečenicom: ''I blago onom tko se ne sablazni o mene.''
Isus nije htio pokvariti zabavu i prekinuti radost, već stavlja naglasak na to da on nije (niti će postati) ono što drugi očekuju od njega, ono što drugi traže da on bude. Mnogi su imali svoja očekivanja kakav Krist treba biti, što treba učiniti i možda ove Isusove riječi u tim trenucima oduševljenja nisu ni čuli, pa su se zato kasnije i razočarali, sablaznili i otišli od njega. Ni danas nije drugačije oko nas, kao ni u nama samima.
Istina je da je advent vrijeme radosti i radosnog iščekivanja - i ova nedjelja je u znaku radosti i svi se u ovo doba godine nekako radujemo. Samo mi se čini da mi sebi ne postavljamo pitanje poput Ivana (Jesi li ti onaj koji ima doći…?) jer Ivan je vrlo dobro znao tko ima doći i tko je onaj koji mu je došao. Isus ga zato s pravom naziva najvećim rođenim od žene.
Ivan je možda posumnjao da je Isus taj, ali što je s nama? Nama je to objavljeno, mi znamo tko je Isus, ali, unatoč tome, umjesto Isusa čekamo nekog drugog da dođe - Djeda mraza, vilenjake, Grincha, shopping sniženja, fritule - a Isus koji dolazi na kraju sve ove radosti kao da nam sve to samo pokvari, jer se ne uklapa u euforiju koja je oko nas. Tako je Isus danas postao ''persona non grata'' na vlastitom rođendanu. Tko zna, možda smo samo zaslijepljeni od blještavila lampica u našim domovima i gradovima pa ne vidimo tko nam to dolazi na kraju ovog iščekivanja. Zato upalimo lampicu u svojoj glavi i poput Ivana Krstitelja postavimo sebi slično pitanje, dok još nije kasno: Tko je za mene onaj koji dolazi?
