Zajedno sa sv. Klarom, našom serafskom Majkom, razmišljamo o žarkoj ljubavi za Krista, koja bi trebala resiti nas kršćane...
Velika je doista i hvale vrijedna razmjena:
Ostaviti vremenito radi vječnoga,
Zaslužiti nebesko umjesto zemaljskoga,
Stostruko za jedno primiti
I vječni, blaženi život baštiniti.
(Prvo pismo svete Klare svetoj Janji Praškoj)
Već duže vremena ljudi su izgubljeni u onome što ih okružuje. Iako svi govore da je sreća u malim stvarima i da je pravo bogatstvo znati živjeti što skromnije, ipak vidimo da stvari nisu takve. Možda tako želimo, ali one nisu takve. Sve više smo postali ovisni o materijalnim stvarima, koje su nam ponekad i nepotrebne. Navezujemo se na sve što nas okružuje i pripisujemo sebi pravo korištenja svega što vidimo. No,to je pogrešno.
Sveta Klara nas uči da je »hvale vrijedna razmjena« ako zbog onog vječnog prezremo vremenito, ako zbog nebeskog zaboravimo na zemaljsko, ako zbog Jednog zaboravimo sve ostalo. Ova svetica nas ne poučava samo riječima. Sve ovo što je napisala Janji Praškoj u svom je životu i provodila. Iako je imala sve što je ljudsko srce moglo poželjeti – ona je to odbacila. Srce ove svetice više od svega je željelo ljubiti Onoga koji »nema gdje bi glavu naslonio« (Mt 8, 20).
Uzvišene riječi o siromaštvu mogla je napisati samo ona koja je to siromaštvo bezgranično ljubila i uz njega se svesrdno privijala. Mogla je to učiniti samo ona koja je to siromaštvo čuvala kao svoje najveće blago. Znala je da ako srce ne bude ljubilo sve ono što joj ionako ne treba, neće moći ljubiti cijelim srcem Onoga koji je nju prvi ljubio. Zapravo, ovim siromaštvom ona pokazuje svoje odricanje od svega kako bi se u potpunosti mogla približiti Kristu; kako je ništa ne bi ometalo na putu dolaska do Krista. Sve što je imala bila je žarka ljubav za Krista.
Iako su ove riječi stare već 800 godina i pisane točno određenoj osobi, s točno određenom nakanom – svi u njima danas možemo pronaći ohrabrenje za življenje Evanđelja u svakodnevnom životu. Sve, zapravo, počinje s činjenjem malih stvari s velikom ljubavlju kako je jednom prilikom rekla Majka Terezija. Na kraju dođemo do zaključka da se sve ogleda u odnosu prema bližnjima, a to je svaki onaj čovjek kojega u životu susretneš.
