Savjet III.

____________piše: fra Dario

Vrijeme u svijetu ide i ne može se zaustaviti, tako da i onaj mladi redovnik nije više mlad. On je ušao u pedesete godine svoga života. U svom dosadašnjem redovničkom životu prošao je kroz više samostana. Puno je toga naučio, a isto tako, puno je još toga bilo za usvojiti. Prije godinu dana dobio je premještaj u najstariji i najljepši samostan svoje zajednice. Bio je sretan zbog toga, ali ne prvenstveno zbog tog lijepog i prostranog samostan, nego zbog toga što je tu živio njegov veliki prijatelj, redovnik Antun. Sad su bili zajedno na molitvi i na objedima, na sprovodima i na ređenjima. On je puno puta razgovarao s Antunom o svojim duhovnim i teološkim propitivanjima. Bogu je bio jako zahvalan na daru starog Antuna koji je imao nešto više od osamdeset godina. Stari Antun je bio razuman i izvanredno pokretljiv za svoje godine. Još uvijek je puno toga obavljao u samostanu što bi i mnoge mlađe moglo postidjeti. Sredinom proljeća mlađi redovnik tražio je Antuna za razgovor. Nije ga pronašao u radnoj sobi, ni u vrtu, nego, dok je prolazio kroz prostrane samostanske hodnike, primijetio je Antuna u najvećem samostanskom klaustru kako uređuje samostanske cvjetne perivoje.
I tu se odvijao njihov dijalog:

- Hvaljen Isus, brate Antune!
- Navijeke!
- Tražio sam vas po samostanu jer imam nekoliko svojih promišljanja koja bih sa vama podijelio. -
- Ja sad imam vremena i nastavio bih raditi ovdje kad je ovako lijepo vrijeme, a ti možeš pitati ako ti moj posao ne smeta.
- A brate, što vi sad radite tu?
- Ja upravo plešem svoj ples pred svojim Bogom, uređujući ove ruže.
- Ozbiljno! Da vas netko drugi čuje samo bi Vas ismijavao.
- To je njegova stvar, a meni to neće ništa ni oduzeti, a ni dodati.
- Danas sam tužan i s mnogim pitanjima, brate Antune. Susrećem mnoge ljude koji dođu u samostan s jednom velikom ljubavlju prema Kristu Isusu. Ti jednostavno vidiš da ti ljudi žele slijediti Krista Gospodina, ali nekako s vremenom dobrim dijelom i odu. Potom se pitam zašto? Osjetili su poziv i nakon četvrte, desete godine - odlazak.
Starac je obrezivao ruže i dalje u šutnji. Ta šutnja je potrajala i deset minuta.
- Iz svog iskustva i iskustva drugih mogu reći vrlo ograničeno. Kad Bog trojstvene ljubavi nekog na poseban način zavede, a on se dadne zavesti, nastaje duhovno zvanje na koje čovjek odgovara slobodno. Bog na početku rani osobu svojom ljubavlju i čitavo biće gori od ljubavi prema Bogu. Možda to možeš usporediti ako ti je lakše shvatiti i s dvoje zaljubljenih. Žele uvijek biti zajedno i sve će jedno drugom darovati. Oni kad i nisu zajedno misle u srcu jedno na drugo i opet su zajedno. Ovo što ti ja govorim može razumjeti samo onaj tko je to doživio, a onomu tko nije ovo je sve smiješno.
- Kad se ljudi odazovu i dođu u samostan što se dogodi da najednom odu!? Odu i s dosta godina samostanskog života. Starac u njega sa svojim sijedim obrvama uprije pogled.
- Ja ne znam do kraja i nisam siguran, ali ima i nešto u što sam i siguran. Tihi lahor Gospodinove ljubavi, ako je dodirnuo ljudsko srce, time je i vatru ljubavi zapalio. Osoba u čijem se srcu to dogodilo mora lagano, strpljivo i polako ložiti, stavljati drva na to mjesto gdje gori ta iskra žerave koju je Gospodin zapalio. Ne dođe li do toga postoji velika mogućnost da će se vatra smanjiti i s vremenom ugasiti. Ovo ti je brate slikovit govor o odnosu osobe i njenog Boga, Boga koji je uvijek spreman razbuktati ljubav u srcu i dati odgovore, ali ako mu se osoba primakne blizu. Prvo mjesto blizine je čovjek sam, jer u centru ljudske duše nalazi se Bog i nitko i ništa ga od tamo ne može uklonit. Potom slijedi euharistija i redovna osobna molitva, molitva koja je put do Boga i drugog puta nema. Ako osoba traži odgovor čitavim bićem, ona će ga i dobiti, progovorit će Gospodin na neki način, jer naš Bog dolazi i ne šuti. Ustrajati na tome putu je teško, ali s ljubavlju i s pomoću braće je moguće. Čovjek je krhak i slab ali Bog vatrene ljubavi nadopuni će ono što njemu nedostaje da mu može služiti. Voljeti sebe i prihvaćati sebe važno je, jer i Bog čija je bit ljubav prvo voli sebe potom sve ostalo kako nam veli Ivan Duns Scot.

- Slažete li se vi, brate, da smo mi danas siromašni pravim duhovnim vodstvom u odgoju?
- I u vremenu sv. Franje takvih nije bila inflacija, nego, naprotiv, nedostatak. Danas je pravi duhovni učitelj prava rijetkost i blago zajednici koja ga ima. To je jedan od deset tisuća.
- Razgovarao sam i s ljudima u drugim zajednicama i zaključio sam da i nisu uvijek pravi ljudi na pravim mjestima.
- U teologiji će se počesto lijenost i nemar upotrebljavanja ljudskog razuma sakrivati pod pojmom misterij, a u odlučivanju mnoge će se stvari trpati pod pojam „volja Božja“, što počesto nema velike veze s tim. Onaj koji posluša ne može pogriješiti, a tko naređuje može sagriješiti. Čovjek nije cigla, nego osoba. Uvijek je i bilo onih ljudi koji su najviše odlučivali u Crkvi i u zajednici, a ponajmanje su molili i živjeli ono što su obećali. To su ljudi, po meni, koji su stali na jednom putu evanđeoskog života i već samim time nazaduju, te su prazni i frustrirani. Zbog njih nitko nije došao zasigurno i zbog njih ne treba otići, nego je osoba došla zbog Boga i ljubavi prema njemu. Općenito govoreći, svi u zajednici mogu i formirati i deformirati.
- Imam nešto i osobnog iskustva u ovome životu, ali počesto jednostavno ostanem bez odgovora na svoja teška pitanja i pitanja mnogih drugih ljudi.
- Sv. Augustin je jednom rekao „Ljubi i čini što hoćeš“. Tvoju ljubav prema Bogu i prema čovjeku nitko ne može zaustaviti. Ljudi će te ranjavati, podapinjati, pa i sami tvoji bližnji, ali te neće srušiti na pod s tvojim križem da ne možeš nastaviti. Bog mene po mom i tebe po tvom životnom križu oblikuje. On te sebi oblikuje ako mu ti to dopustiš. Isto tako, s tim razočaranjima i svojim križem Isusa Krista susrećeš i postaješ njemu sličan. On je svoj križ strpljivo prihvatio s obje ruke, a ja se trudim prihvatiti svoj, a i ti svoj, vjerujem. On je puno podnio boli samo jer je puno ljubio, ljubio nas je do kraja. Ljubav puno može podnositi ako joj je izvor u Bogu trojstvene ljubavi. U Bogu koji je nježnost sama i prihvaćanje čitavog čovjeka s njegovom naravi i osobnošću! Na svom putu moli se velikom Učitelju da te pouči i uvodi u svu istinu.

Nakon tih riječi zvono je zazvonilo, a oni su se uputili u kor na molitvu.