Treću svibanjsku subotu posvetit ćemo razmatranju slavnih otajstava Gospine krunice. Budući da se nalazimo u vremenu iščekivanja Duha Svetoga (u devetnici) na poseban način molit ćemo upravo njega da se na nas spusti u svojoj snazi i sili.
____________piše: fra Dragan
Molimo Duha da naš život bude plodan i sadržajan, da naša djela budu vršena na slavu Božju te da se u nama Uskrsli svakodnevno proslavlja. Znamo da smo slabi i jadni bez iskustva Duha. Često bojažljivi i prestrašeni poput apostola, ali po tom iskustvu nama se otvara jedna nova perspektiva života koja nam pomaže da djelujemo u skladu s Božjom voljom i da Njegovu vijest širimo radosno i odvažno. Neka nam naša Majka, pomoćnica kršćana, bude pomoć i uzor u hodu za uskrslim Gospodinom.
„Razmatranjem Uskrsnuloga kršćanin ponovno otkriva smisao vlastite vjere (usp. 1 Kor 15, 14) i ponovno proživljava radost ne samo onih kojima se Krist ukazao – apostola, Magdalene, učenika na putu u Emaus – već također radost Marijinu, koja je smjela jednako snažno iskusiti novu stvarnost svoga proslavljenog Sina. (...) Slavna otajstva njeguju tako u vjernicima nadu u eshatološki cilj, prema kojem su se uputili kao članovi hodočasničkoga Božjeg naroda u povijesti.“ (Ivan Pavao II., Krunica Djevice Marije)
1. Uskrsnuće Isusovo (Mk 16, 1-8)
Uskrsnu Isus doista! U ranu zoru uskrsnu! Aleluja! Ove stihove tako često pjevamo kroz ovo vazmeno vrijeme. Vrijeme je to u kojem slavimo Isusovu pobjedu nad smrću po kojoj se i nama otvaraju vrata vječnog života. Po uskrnući i mi imamo pristup vječnim prostranstvima ljubavi i mira. Onaj koji je Isusa uskrisio od mrtvih i nas će uskrisiti. Neka to bude naše uskrnuće na vječni život.
Žene koje su došle Isusa pomazati vidješe odvaljen kamen. Nakon što im anđeo reče što imaše kazati one se strašno bojahu. Oslobodimo se toga straha. Isusova pobjeda nas oslobađa od straha. Isus nam daruje nešto više, nešto što možda ne možemo razumjeti, ali po iskustvu Duha dobivamo i taj dar. I mi smo tako često u strahu poput ovih žena, poput njegovih učenika. Ne vjerujemo, skrivamo se, bojimo se... Upravo tu dolazi Isus i ulazi kroz zatvorena vrata. Ruši sve preprjeke. Otvara vrata. On daje novi pogled na naš život. On daje nadu. Upečatimo, stoga, u svoje srce i dušu dar uskrsnuća. Čitajmo ovaj evanđeoski odlomak i vjerujmo Isusu, jer uskrsnuće prvenstveno prihvaćamo vjerom. Isuse, umnoži nam vjeru i mir nam svoj podaj!
2. Uzašašće Isusovo (Mk 16, 15-20)
Isus ispunja svoje poslanje. Došao je od Oca i odlazi Ocu. Učenicima obećava Duha Branitelja, i daje posebnu zadaću: propovijedati i širiti Radosnu vijest po cijelom svijetu. Oni koji budu činili kako im Isus naredi bit će popraćeni znakovima. Isus kaže da je on s nama u sve dane do svršetka svijeta.
Ovdje zastanimo i razmatrajmo o djelotvornosti našeg života. Koliko to svjedočimo riječju, a koliko primjerom? Jesmo li u stalnom raskoraku između izgovorenih riječi i učinjenih djela? Prate li naš život znakovi koji nam pokazuju da smo nešto dobro uradili? Molimo Isusa da otvori naše srce. Samo srce koje prima Isusa može djelovati slično kao on. Naša djela će proizlaziti iz osobnog susreta s Njim. Naš život može postati djelotvoran samo po Duhu kojeg nam je dao. Isus nam sâm kaže da bez njega ne možemo ništa učiniti. Molimo da se Njegova volja vrši u našem životu, kako bi ljudi vidjeli dobra djela koja činimo i tako proslavljali Oca nebeskoga.
3. Silazak Duha Svetoga (Iv 15, 26-27; 16, 12-15)
Dođi Duše presveti, s neba nas posjeti zrakom svoje milosti! Duh Sveti. Nama nekako od sve tri božanske osobe najapstraktnije zvuči, a ipak nam je najbliže. Primili smo u sakramentu potvrde dar Duha. Njegovih sedam darova primismo. Postali smo punopravni članovi Crkve. Isus odlazi i daje svojim učenicima Branitelja koji će ih upućivati u svu istinu. Sve što čuje, On će govoriti.
Nalazmo se u devetnici Duhu Svetom, prvoj devetnici i jedinoj svetopisamski provjerljivoj. Bez Duha, bez njegova iskustva, mi ne možemo ništa. Naš život je bez Njega besplodan, besadržajan. Iskustvo Duha ništa ne može nadoknaditi. Sve znanje ovoga svijeta pred tim iskustvom je ništa. Jadni čovjek samo može propasti bez toga. Ako se upitam kako ću znati imam li to iskustvo, apostol nam Pavao može u tom pomoći. On u poslanici Galaćanima piše da je plod Duha ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (Gal 5, 22-24). Molimo da se na nas u svoj snazi i sili spusti Duh Sveti. Molimo za to iskustvo! Vidimo kakvi su apostoli bili prije, a kakvi poslije iskustva Duha. Neka nam njihov primjer bude pouka. Po Duhu budimo svjedoci Isusovi! O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernikâ, poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih!
4. Uznesenje Blažene Djevice Marije (Lk 1, 39-56)
Marija je dušom i tijelo uznesena na nebo. Njezin grob je prazan. Ona je s nama i želi nas voditi svome Sinu. Tolika ukazanja diljem svijeta te njihov intezitet samo su potvrda koliko se Bog preko marije brine za nas i koliko nas po Mariji želi privući sebi. Marija je Božja ispružena ruka koja želi naše ruke uzeti i voditi nas Gospodinu. Iz mnogih ukazanja, priznatih i nepriznatih, mnogih poruka koje nam daje, vidljivo je da je ona tu radi nas. Nikad ne prijeti, nego nas potiče na savršeniji život, vodi nas svetosti. Ni ona sama bez Duha nije ništa mogla. Duh Sveti se na izvanredan način očitovao u njezinom životu. Toliko puta nam govori da je ona naša Majka, da brine i moli za nas. Ništa što nam govori nije u suprotnosti s evanđeoskim tekstovima. Svaka prava majka zna što je potrebno njezinoj djeci. Naša Majka nam to stalno stavlja na srce i poziva na obraćenje i mir. Samo Kristom dotaknuti mi možemo mijenjati svoje živote i svoj pogled blago usmjeravati prema nebeskoj domovini. Stvoreni smo za Boga i želimo mu živjeti. Molimo Mariju da nam pomogne u našim nastojanjima za svetošću kako bi i mi jednog dana, poput nje, bili u blaženom gledanju i nebeskoj slavi.
5. Krunjenje Blažene Djevice Marije (Iv 19, 25-27)
Isus s križa daje Ivanu Mariju za majku. Time ona postaje i majka naša. Crkva na poseban način slavi i spomendan BDM Majke Crkve. Tu Marija vrši svoju ulogu brižne majke koja bdije nad nama, svojom dječicom, i koja nas stalno upućuje na Isusa. Ona nas još od svadbe u Kani poziva da slušamo Isusa, da činimo ono što on želi.
Molimo našu Majku, Kraljicu mira, da božanski mir zavlada u našim srcima. To je mir na koji smo pozvani. To je mir koji nam je prijeko potreban. Ona j koji ima u srcu božanski mir je slobodan od zla, grijehâ. Takav ljubi, prašta, blagoslivlje, pomaže. Molimo da na nas siđe Duh mira, mira koji samo On daje.
