Njegova zvijezda

"Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gde izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti."(Mt 2,1-3).


Kršćansku pučku pobožnost i ikonografiju oduvijek su zanimali mudraci i zvijezda koja ih je dovela dao Isusa. Već u 2. st. pr. Kr. najznačajniji apostolski otac sv. Ignacije Antiohijski razmišlja nad tom zvijezdom na slijedeći način: "Zasjala je na nebu zvijezda, sjajnija od svih zvijezda, njezino svijetlo bijaše neopisivo, a njena pojava izazivaše čuđenje; sve druge zvijezde, zajedno sa Suncem i Mjesecom, igrale su pred ovom zvijezdom, a njezina svijetlost ih je sve nadjačavala. Vladalo je zaprepaštenje nad tom novom pojavom među njima" (Ef 19,2). Pojavljivanje zvijezde možemo smatrati izvanrednim događajem koji pripovijedaju evanđelja. Crkveni su oci u tome događaju o kojem govori sveti Matej gledali neku vrstu kozmičke "revolucije, prouzročene dolaskom Sina Božjega u svijet". Dok poganska teologija ustvari svemirska tijela i kozmičke sile smatra božanstvima, kršćanska vjera, privodeći kraju biblijsku objavu, jedinoga Boga smatra Stvoriteljem i Gospodarom čitavoga svemira Teško je misliti da se ovdje radi o izlasku neke stvarne zvijezde. Matej ne misli na neku prirodnu pojavu, nego govori o zvijezdi koja se u određenom trenutku pojavljuje pa nestaje. Važna je njena uloga, a ne postojanje kao takvo. Već se u helenističkom svijetu susreće simbol zvijezde koja označava nečiju sudbinu. Poznata je i proširena tema zvijezde koja označuje rođenje nekog velikana (Aleksandra, Cezara i sl.) U židovskoj se midraškoj literaturi pripovijeda kako su astrolozi navijestili Abrahamovo rođenje: "Vidjeli su kako se diže zvijezda na nebu...To pokazuje nekoga dječaka koji će zavladati svim svijetom" (Midraš Sefer ha-Jašar).

Mudraci ili pogani uočili su zvijezdu koja je bila svojevrsna objava u prirodi za one koji ne poznaju Pisma. Grčki pojam magos izvorno je označavao pripadnika perzijske svećeničke kaste, a kasnije u helenističko vrijeme tim su pojmom nazivani svi koji su se bavili filozofijom, teologijom ili zvjezdoznanstvom. Pojava mudraca poznata je i u antičkoj književnosti. Tako Plinije i Svetonije izvješćuju u svojim djelima da su 66. god. magi iz Perzije došli počastiti Nerona: Put su im pokazivale zvijezde, a vratili su se drugim putem. Zapadna ih je predaja već u trećem st. proglasila kraljevima (zacijelo po Ps 72,10 i Iz 60,3-6) i dala im imena. Broj je različit u različitim predajama. 2, 3, 4, 6, 12. Trojicu spominje već Origen (185-254), a legenda iz 6. st. govori o dvanaestorici. Matej o svemu tome ne govori ništa. I njihova je domovina ostala u sjeni. Možda broj tri simbolizira tri rase ili tri onda poznata kontinenta (Europa, Azija, Afrika). Istok je za židove sve ono što je onkraj Jordana pa odatle možemo gledati korijen naziv "mudraci s istoka". A već ih prvi kršćanski pisci (sv. Justin + oko 165) smještaju u Arabiju zbog darova jer Arabija je domovina tamjana; usp.Ps 72,10). Bileam, koji je navijestio Jakovljevu zvijezdu (Br 24,17), bio je s Istoka (Br22,5). Kao vjernicima mudraci su nam očito ispunjenje proroštva o Mesiji (usp. Br 24,17; Iz 49,23; 60,5s; Ps 72,10-15, Iz 60, 6 ) po kojima će kraljevi i narodi doći u Jeruzalem pokloniti se Mesiji i donijeti darove. Matej u svome izvještaju napominje samo tri dara: "Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato tamjan i smirnu" (Mt 2,11b), ali nigdje, kako smo već spomenuli, ne navodi broj mudraca nego samo množinu "mudraci". Crkveni su oci vidjeli u zlatu simbol Kristova kraljevskog dostojanstva, u tamjanu simbol njegova božanstva, u smirni simbol muke. Ti strani intelektualci po nekima su repriza pohoda kraljice od Sabe, koja je došla iz Etiopije provjeriti je li Salomonova mudrost onakva kakva se pripovijeda.

Astronomska hipoteza

Pretpostavljajući izgled neba u to vrijeme, krećemo u potragu za objektom ili pojavom koja bi bilo dovoljno uočljiva i posebna da bi zainteresirala mudrace s istoka. Kako bismo to razumjeli, prvo moramo razumjeti tko su ti mudraci s astrološke strane. Po svemu sudeći, riječ je o perzijskim astrolozima (jedino su oni u to vrijeme znali točne podatke o položaju planeta i zvijezda na nebu te njihovo "značenje"). Objekt koji se našao na nebu morao je imati posebna obilježja. Budući da je objekt sjajio duže vrijeme i pratio mudrace na njihovu putu, zaključujemo da nije riječ o meteoru. Iz podatka da se zvijezda prvo pojavila na istoku, kada su mudraci krenuli na put, a potom na jugu kad su došli do Isusa znači da se u određenom periodu značajno pomakla. Na taj način je isključena sjajna zvijezda koju su Kinezi zabilježili 5. godine stare ere. Pločice pronađene u Babilonu otprilike iz tog vremena ne bilježe tu pojavu kao značajnu. Nije niti riječ o kometu jer kineske kronike ne spominju niti jedan sjajan komet u to vrijeme. Halleyev komet se pojavio na nebu 12. godine stare ere, što je ipak prerano za Isusovo rođenje, tako da je i on isključen.

Kao još jedan potencijalni kandidat za taj fenomen je i okultacija Jupitera i Mjeseca (Mjesec prividno prešao preko Jupitera) u također 7. godini stare ere. Bitnije od toga je bilo da se i Sunce našlo u blizini, a astrološka konjunkcija Sunca i Mjeseca se smatra jednim od najjačih utjecaja. Još k tome Jupiter kao kraljevski planet našao se s njima, što je jaka simbolika koja je mogla natjerati mudrace da krenu put Betlehema. Međutim taj događaj nije bio vidljiv golim okom, jer je bio za vrijeme dana te ga se moglo samo računski predvidjeti, pa je malo vjerojatno da je ta pojava zvijezda, iako ima jaku simboličku pozadinu.

Konjunkcija kao odgovor

Ako nije riječ o meteoru ili okultaciji, novoj ili kometu, što je onda bila ta zvijezda? Najvjerojatniji odgovor leži u jednom prirodnom fenomenu koje se dogodio 7. godine stare ere. Riječ je o trostrukoj konjunkciji (kad se nebeska tijela nađu na istom pravcu) Jupitera i Saturna, ovoga puta u zviježđu Riba. To je pojava koja se događa otprilike svakih šezdesetak godina. Godine 7. se prvi puta zbila u svibnju i bila je vidljiva na ranom jutarnjem nebu na istoku, baš kako Evanđelje kaže. Za vrijeme druge konjunkcije mudraci su krenuli na put, da bi za treće (koja je na jugu bila vidljiva u mjesecu studenom) došli pokloniti se Isusu.

Smisao zvijezde i mudraca

Teško je reći što je od svega toga utjecalo na nastanak legende koja je uz pomoć neobične zvijezde tumačila Isusovo rođenje u Betlehemu. Važna je pritom kristološka crta koju je Matej dao zvijezdi u kontekstu svoga djela. Ta legenda zgodno potvrđuje da je novorođeno dijete više od "sina Davidova" (Mt 1,1), da je ono Emanuel – što znači s nama Bog (Mt 1,23), kako je to prorok već predvidio. Kao takav on je svijetlo poganima a mudraci su prvi predstavnici poganskih naroda koji dolaze k tome svijetlu. Isto tako kad je Matej ovo zapisivao, imao je na umu svoju crkvenu zajednicu sastavljenu od većine obraćenih Židova. Oni su bili skloni misliti da su Židovi prvorazredni članovi Crkve, a da pogani trebaju u svemu prihvatiti židovske vjerske običaje i prilagoditi se židovskom mentalitetu u Crkvi. Ovom zgodom Matej je htio opomenuti židovsku subraću u Crkvi: ne smiju svojim ponašanjem priječiti ostajanje krštenih pogana u Crkvi ni ometati zanimanje novih stranaca za Isusov pokret. Dapače, trebaju zbiljski misijski djelovati, a ne čekati da se stranci požidove.

Tako nas i ova zgoda potiče na novozavjetnu univerzalnost. Crkva jest sveopći sakrament spasenja u Kristu, ali ona to treba sve više postajati.