Naš hod kroz svibanjsku pobožnost Blaženoj Djevici Mariji u razmatranjima otajstava krunice završavamo s otajstvima svjetla. Upravo ti svijetli trenutci Isusova života nama osvjetljavaju koračanje za njim.
_______________piše: fra Dragan
Isusova majka Marija je izrazito prisutna u drugom otajstvu, na svadbi u Kani, ali i tu upućuje na svoga Sina. U ostalim otajstvima ona je skrivena, u pozadini, ali zasigurno u tihoj molitvi za Isusa i sve nas. Nama ova otajstva bude nadu i svijetle na stazi našega života. Kroz njih učimo da posljednju riječ nema tama i grijeh, nego svjetlo i dobro. Isusov poziv na obraćenje, preobraženje te ostavljanje samoga sebe svjedoče nam o pobjedi, o novom životu koji je bez njega nemoguć.
Sigurno je cjelokupno Kristovo otajstvo svjetlo. On je svjetlost svijeta (Iv 8, 12). No, to osobito dolazi do izražaja u godinama javnog života, kada naviješta evanđelje Kraljevstva. (Ivan Pavao II., Krunica Djevice Marije)
1. Krštenje Gospodinovo (Mk 1, 9-11)
Na Jordanu po prvi put u Svetom pismu imamo objavu Presvetog Trojstva na jednom mjestu: Otac se javlja, Duh silazi, Sin prima krštenje. Ivan je krstio Isusa, iako se smatrao nedostojnim. Ali, Isus nije želio biti drugačiji od onih koji su primali krštenje od Ivana. Međutim, Isus donosi novost. Odsada on krsti vodom, ali i Duhom Svetim.
Razmatrajmo ponekad krsna obećanja, ona koja su (ukoliko smo bili maleni) roditelji za nas izrekli. Po krštenju smo postali djeca Božja. Po tom daru i sakramentu živi milost spasenja. Krštenjem smo s Isusom suukopani u smrt, ali ćemo i suuskrsnuti s njim. Dionici smo Božjeg otajstva po daru krštenja. Zastanimo nad ovim otajstvima naše vjere i razmatrajmo što znači onaj trenutak kada ulazim u crkvu i uzimam vodu te se njom krstim. Ponovno proživljavanje krštenja... Krstim te u ime Oca i Sina i Duha Svetoga...
2. Isusovo prvo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj (Iv 2, 1-12)
Čitajući ovaj evanđeoski odlomak primjećujemo Marijinu brigu za uzvanike, zapravo, njezinu majčinsku ljubav koju gaji prema svima nama. Marija prva primjećuje nestanak vina. Međutim, Isusu, prema njegovim riječima, još nije došao čas da objavi svoju slavu. Iako bi se možda činilo da je Marija u prvom planu, ona, kao ponizna službenica koja ispunjava Božju volju, prst upire na svoga Sina i poručuje nam da slušamo njezina Sina. Što god vam rekne, učinite!
Isus i danas čini čuda, ali on uvijek traži vjeru. Marija nas vodi Isusu i pokazuje nam put vjere. Ta tko bi to mogao bolje od nje koja je cijelo vrijeme proživljavala događaje sa svojim Sinom! Ona zna kojim nam je putom ići. I zato kao smjerokaz uvijek upire na Isusa. On je Put! Tek kada shvatimo da bez njega ne možemo ništa učiniti i kada se kao mala djeca predamo njemu, tada će čuda zahvatiti naš život. Čudo se protivi našem razumu i naravnosti. Samo vjera koja preskače planine bit će svjedok čudâ. Prestanimo se previše propitkivati kako i zašto, počnimo vjerovati, pa će se nešto i događati u našem životu! Isus Krist isti je: jučer, danas i uvijeke! (Heb 13, 8)
3. Navještaj Kraljevstva Božjega i poziv na obraćenje (Mt 4, 13-17)
Isus je na zemlju donio poruku o Kraljevstvu koje možemo zadobiti obraćenjem. Iako su se Židovi nadali da će Isus biti zemaljski kralj, u onome trenutku kada on govori da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, sve pada u vodu. Isus donosi poruku drugačijeg kraljevstva, nepojmljiva tadašnjim shvaćanjima. Kraljevstvo ljubavi i mira čije punine možemo biti dionici u nebu, započinje na zemlji, ovdje među nama. Iako je rekao da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, Isus ipak govori da je Kraljevstvo Božje među nama. Ovdje pripravljam svoje mjesto u nebu.
Dovoljno je osvrnuti se na našu svakodnevicu i uvidjeti da i nije tako bajna. Štoviše, ponekad nam budućnost u njoj izgleda beznadna i nesigurna. Sve je manje istinskih vjernika, zdrave vjere i nauka. Isuse, trebamo te. Ti dolaziš među nas i darivaš nam obraćenje, obraćenje srca. To je poziv na promjenu života, ali i dar. Obratiti se ne možemo bez tebe. Tek kada nam ti budeš mjera stvari i događaja, tada mi možemo zavrijediti tvoje Kraljevstvo. Ne mogu biti dionikom nebeske slave u kojoj vlada ljubav ako ne ljubim, ne mogu gore uživati mir, ako ga ne dijelim s drugima, ne mogu uživati vječna dobra, ako ovdje činim zlo. U obraćenju Isus pruža ruku i nikada je ne pušta. Njegov poziv je trajan. Odaziv? Neka se svatko upita... Hvala ti, Isuse, na pozivu! On mi daje nadu... Jer da njega nema, ni ja se ne bi mogao odazvati. Ovako imam priliku... S Tobom graditi kraljevstvo ljubavi, radosti i mira.
4. Isusovo preobraženje (Mk 9, 1-13)
Iskustvo Tabora - gore preobraženja - jedno je upečatljivo i moćno iskustvo Isusovih učenika. Dobro nam je ovdje biti i Ovo je Sin moj, slušajte ga!, izrazi su koji obilježavaju ovo iskustvo. Petar, Ivan i Jakov gledaju Isusa preobražena, u novom obličju, a on im objavljuje svoju slavu. Željeli bi oni ostati i biti u ovakvom stanju, međutim poslije Tabora slijedi Kalvarija. Na neki način učenicima je pokazana slava koja ih očekuje, ali dionikom te nebeske stvarnosti postaje se jedino nakon Kalvarije. Stoga sâm Gospodin Bog poziva da se sluša njegova Sina.
Iskustvo Tabora nama je i pouka i poticaj. Biti dionicima nebeske slave poziv je za kojim bismo trebali čeznuti. Ali, vidimo da je taj put do slave trnovit i da se trebamo vraćati u realnost sadašnjeg iskustva. Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja nam se ima očitovati, ali su patnje i one su tu. Preko bremenitih stvari mi se čistimo, preobražavamo, postajemo novi ljudi koji će s Isusom biti spremni ići Kalvarijom i prispjeti u vječnu domovinu. Stalno preobraženje srca nije samo dužnost, nego potreba. Ostvaruje se kroz pažljivo osluškivanje Gospodnjih riječi koje nas potiču na drugačiji život, život u Duhu. Bog od nas želi poslušnost njegovu Sinu, a svatko tko sluša njega, nužno mijenja svoj život. Mijenja jer Isusa stavlja u središte svoga života i pušta njega da ga vodi. Onaj tko je s Isusom uviđa propuste i mane u svojem životu i vapi za preobrazbom srca, kako bi postao vrstan kršćanin, onaj koji radosno iščekuje baštinu budućih dobara.
5. Ustanovljenje euharistije (Mk 14, 22-25)
Otajstvo euharistije otajstvo je neizmjerne ljubavi Božje, ljubavi koja nije stvar, nego dar. Biti svjestan što se sve događa u ovom otajstvu već je velika stvar. Ona je spomen muke, smrti i uskrsnuća Gospodnjega. Kada ju slavimo, mi svaki put Gospodinu zahvaljujemo za sav taj put kojim je nama otvara vrata vječnih prostranstava. Ta Isusova žrtva je nekrvna, ali Isus koji nam se daje jest živ i stvaran, prisutan pod prilikama kruha i vina. Nije svejedno s kakvim raspoloženjem dolazimo pred Isusa. Bog poniznima daruje milost, a oholima se protivi. Ako dođemo raskajani i žeđamo za Živim, on će doći. Ako ne tražimo, ne ćemo niti pronaći. Isus od nas traži da mi ištemo, a ne da čekamo da on za nas nešto čini. Tek kada zavapimo svim srcem da smo ga potrebni, On dolazi. Tražite i naći ćete!
Naša svakodnevica uvelike ovisi o euharistiji. Koliko pustimo Isusu da nas mijenja i odgaja kroz svoju riječ, kroz samoga sebe u tijelu i krvi, toliko ćemo više biti Božji, i naš život će postati obojen radošću kršćanstva. Ukoliko se u našem životu ništa ne mijenja, nego sve stoji i statično je, negdje je problem. Tražim li? Svatko zna odgovor... Svaki put te molim, Isuse, da se po primanju tvoga tijela i krvi sjetim da s tobom imam udjela u nebeskoj gozbi. Da jedino mogu biti dionikom takve gozbe, ako Te primam. Da jedino mogu zdravo živjeti, ako Te imam. Da jedino mogu vječno živjeti, ako si Ti u meni. Radujem se susretu s Tobom u euharistiji. Hvala ti što si nam se ostavio, živ i stvaran!
1. Krštenje Gospodinovo (Mk 1, 9-11)
Na Jordanu po prvi put u Svetom pismu imamo objavu Presvetog Trojstva na jednom mjestu: Otac se javlja, Duh silazi, Sin prima krštenje. Ivan je krstio Isusa, iako se smatrao nedostojnim. Ali, Isus nije želio biti drugačiji od onih koji su primali krštenje od Ivana. Međutim, Isus donosi novost. Odsada on krsti vodom, ali i Duhom Svetim.
Razmatrajmo ponekad krsna obećanja, ona koja su (ukoliko smo bili maleni) roditelji za nas izrekli. Po krštenju smo postali djeca Božja. Po tom daru i sakramentu živi milost spasenja. Krštenjem smo s Isusom suukopani u smrt, ali ćemo i suuskrsnuti s njim. Dionici smo Božjeg otajstva po daru krštenja. Zastanimo nad ovim otajstvima naše vjere i razmatrajmo što znači onaj trenutak kada ulazim u crkvu i uzimam vodu te se njom krstim. Ponovno proživljavanje krštenja... Krstim te u ime Oca i Sina i Duha Svetoga...
2. Isusovo prvo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj (Iv 2, 1-12)
Čitajući ovaj evanđeoski odlomak primjećujemo Marijinu brigu za uzvanike, zapravo, njezinu majčinsku ljubav koju gaji prema svima nama. Marija prva primjećuje nestanak vina. Međutim, Isusu, prema njegovim riječima, još nije došao čas da objavi svoju slavu. Iako bi se možda činilo da je Marija u prvom planu, ona, kao ponizna službenica koja ispunjava Božju volju, prst upire na svoga Sina i poručuje nam da slušamo njezina Sina. Što god vam rekne, učinite!
Isus i danas čini čuda, ali on uvijek traži vjeru. Marija nas vodi Isusu i pokazuje nam put vjere. Ta tko bi to mogao bolje od nje koja je cijelo vrijeme proživljavala događaje sa svojim Sinom! Ona zna kojim nam je putom ići. I zato kao smjerokaz uvijek upire na Isusa. On je Put! Tek kada shvatimo da bez njega ne možemo ništa učiniti i kada se kao mala djeca predamo njemu, tada će čuda zahvatiti naš život. Čudo se protivi našem razumu i naravnosti. Samo vjera koja preskače planine bit će svjedok čudâ. Prestanimo se previše propitkivati kako i zašto, počnimo vjerovati, pa će se nešto i događati u našem životu! Isus Krist isti je: jučer, danas i uvijeke! (Heb 13, 8)
3. Navještaj Kraljevstva Božjega i poziv na obraćenje (Mt 4, 13-17)Isus je na zemlju donio poruku o Kraljevstvu koje možemo zadobiti obraćenjem. Iako su se Židovi nadali da će Isus biti zemaljski kralj, u onome trenutku kada on govori da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, sve pada u vodu. Isus donosi poruku drugačijeg kraljevstva, nepojmljiva tadašnjim shvaćanjima. Kraljevstvo ljubavi i mira čije punine možemo biti dionici u nebu, započinje na zemlji, ovdje među nama. Iako je rekao da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, Isus ipak govori da je Kraljevstvo Božje među nama. Ovdje pripravljam svoje mjesto u nebu.
Dovoljno je osvrnuti se na našu svakodnevicu i uvidjeti da i nije tako bajna. Štoviše, ponekad nam budućnost u njoj izgleda beznadna i nesigurna. Sve je manje istinskih vjernika, zdrave vjere i nauka. Isuse, trebamo te. Ti dolaziš među nas i darivaš nam obraćenje, obraćenje srca. To je poziv na promjenu života, ali i dar. Obratiti se ne možemo bez tebe. Tek kada nam ti budeš mjera stvari i događaja, tada mi možemo zavrijediti tvoje Kraljevstvo. Ne mogu biti dionikom nebeske slave u kojoj vlada ljubav ako ne ljubim, ne mogu gore uživati mir, ako ga ne dijelim s drugima, ne mogu uživati vječna dobra, ako ovdje činim zlo. U obraćenju Isus pruža ruku i nikada je ne pušta. Njegov poziv je trajan. Odaziv? Neka se svatko upita... Hvala ti, Isuse, na pozivu! On mi daje nadu... Jer da njega nema, ni ja se ne bi mogao odazvati. Ovako imam priliku... S Tobom graditi kraljevstvo ljubavi, radosti i mira.
4. Isusovo preobraženje (Mk 9, 1-13)
Iskustvo Tabora - gore preobraženja - jedno je upečatljivo i moćno iskustvo Isusovih učenika. Dobro nam je ovdje biti i Ovo je Sin moj, slušajte ga!, izrazi su koji obilježavaju ovo iskustvo. Petar, Ivan i Jakov gledaju Isusa preobražena, u novom obličju, a on im objavljuje svoju slavu. Željeli bi oni ostati i biti u ovakvom stanju, međutim poslije Tabora slijedi Kalvarija. Na neki način učenicima je pokazana slava koja ih očekuje, ali dionikom te nebeske stvarnosti postaje se jedino nakon Kalvarije. Stoga sâm Gospodin Bog poziva da se sluša njegova Sina.
Iskustvo Tabora nama je i pouka i poticaj. Biti dionicima nebeske slave poziv je za kojim bismo trebali čeznuti. Ali, vidimo da je taj put do slave trnovit i da se trebamo vraćati u realnost sadašnjeg iskustva. Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja nam se ima očitovati, ali su patnje i one su tu. Preko bremenitih stvari mi se čistimo, preobražavamo, postajemo novi ljudi koji će s Isusom biti spremni ići Kalvarijom i prispjeti u vječnu domovinu. Stalno preobraženje srca nije samo dužnost, nego potreba. Ostvaruje se kroz pažljivo osluškivanje Gospodnjih riječi koje nas potiču na drugačiji život, život u Duhu. Bog od nas želi poslušnost njegovu Sinu, a svatko tko sluša njega, nužno mijenja svoj život. Mijenja jer Isusa stavlja u središte svoga života i pušta njega da ga vodi. Onaj tko je s Isusom uviđa propuste i mane u svojem životu i vapi za preobrazbom srca, kako bi postao vrstan kršćanin, onaj koji radosno iščekuje baštinu budućih dobara.
5. Ustanovljenje euharistije (Mk 14, 22-25)Otajstvo euharistije otajstvo je neizmjerne ljubavi Božje, ljubavi koja nije stvar, nego dar. Biti svjestan što se sve događa u ovom otajstvu već je velika stvar. Ona je spomen muke, smrti i uskrsnuća Gospodnjega. Kada ju slavimo, mi svaki put Gospodinu zahvaljujemo za sav taj put kojim je nama otvara vrata vječnih prostranstava. Ta Isusova žrtva je nekrvna, ali Isus koji nam se daje jest živ i stvaran, prisutan pod prilikama kruha i vina. Nije svejedno s kakvim raspoloženjem dolazimo pred Isusa. Bog poniznima daruje milost, a oholima se protivi. Ako dođemo raskajani i žeđamo za Živim, on će doći. Ako ne tražimo, ne ćemo niti pronaći. Isus od nas traži da mi ištemo, a ne da čekamo da on za nas nešto čini. Tek kada zavapimo svim srcem da smo ga potrebni, On dolazi. Tražite i naći ćete!
Naša svakodnevica uvelike ovisi o euharistiji. Koliko pustimo Isusu da nas mijenja i odgaja kroz svoju riječ, kroz samoga sebe u tijelu i krvi, toliko ćemo više biti Božji, i naš život će postati obojen radošću kršćanstva. Ukoliko se u našem životu ništa ne mijenja, nego sve stoji i statično je, negdje je problem. Tražim li? Svatko zna odgovor... Svaki put te molim, Isuse, da se po primanju tvoga tijela i krvi sjetim da s tobom imam udjela u nebeskoj gozbi. Da jedino mogu biti dionikom takve gozbe, ako Te primam. Da jedino mogu zdravo živjeti, ako Te imam. Da jedino mogu vječno živjeti, ako si Ti u meni. Radujem se susretu s Tobom u euharistiji. Hvala ti što si nam se ostavio, živ i stvaran!
