Često postavljena problematika jest upravo pitanje i razumijevanje svijeta i čovjeka. S jedne strane znanost, a s druge strane vjera nam pružaju odgovore na ovo pitanje. Znanost koja kaže da je čovjek nastao evolucijom, odnosno postepenim razvitkom, i Biblija u kojoj čitamo da je čovjek stvoren ,,u tren oka'', tj. odjednom.
Jednostavno, dok živimo uvijek ćemo si postavljati osnovna egzistencijalna pitanja: Tko smo? Odakle dolazimo? Koji je smisao života? I dobro je dok si postavljamo ta pitanja! No traganje za odgovorima na ta važna pitanja koja se tiču ljudskog života mogu nas voditi u zamku. Umjesto da kritički propitujemo, nerijetko prihvaćamo odgovore drugih koji nam nude svoje poglede, a mi olako pristajemo na njih. S druge strane, postoji opasnost da na neka znanstvena pitanja odgovaramo s pozicije vjere na pogrešan način i tako već u početku gubimo.
Često postavljena problematika jest upravo pitanje i razumijevanje svijeta i čovjeka. S jedne strane znanost, a s druge strane vjera nam pružaju odgovore na ovo pitanje. Znanost koja kaže da je čovjek nastao evolucijom, odnosno postepenim razvitkom, i Biblija u kojoj čitamo da je čovjek stvoren ,,u tren oka'', tj. odjednom. Evolucionisti zastupaju mišljenje da svijet nije mogao biti stvoren za nekoliko dana (sedam, kako čitamo u Bibliji), već da je za to bilo potrebno nekoliko milijardi godina, dok se konačno nije pojavio Homo sapiens prije negdje oko 150 tisuća godina.
Kako pomiriti ova dva pogleda, ako je Istina samo jedna?
Odmah na početku, da bismo s gledišta vjere ispravno pristupili temi o stvaranju svijeta i čovjeka, valja nam ponoviti misao koja se pripisuje sv. Augustinu: ,,Sveto pismo ima za cilj stvoriti vjernike, a ne astronome.'' S tom mišlju tragamo za odgovorima na naša temeljna pitanja s početka teksta, ne ulazeći u sukob s znanošću, što i nije namjera ovog teksta. Tako, čitajući prva dva poglavlja Knjige Postanka vidimo dva različita izvještaja o stvaranju svijeta i čovjeka (usp. Post 1 i Post 2). Dakako da dva izvještaja o stvaranju svijeta i čovjeka ne možemo shvatiti doslovno, jer prvotni cilj biblijskih tekstova nije da nas informiraju, nego da nas formiraju kao vjernike. U izvještajima o stvaranju biblijski pisac nije namjeravao dati nikakvu znanstvenu teoriju postanka svijeta i čovjeka, što vidimo i po dvama izvještajima o stvaranju koja su različita. Biblijski izvještaj stvaranja svijeta i čovjeka govori o tome da svijet i čovjek ovise o Stvoritelju, odnosno da je Bog onaj koji stvorenje i svijet drži u postojanju.
I znanost i vjera odgovaraju na pitanje o postanku svijeta i čovjeka, samo gledaju iz različite perspektive. To nam je glavno polazište za razumijevanje ove problematike. Znanost donosi odgovor na pitanje: Kada i kako su nastali svijet i čovjek?, a Biblija odgovor na pitanje: Tko je stvorio svijet, čovjeka i zašto uopće?
Jesmo li onda mi vjernici na ispravnom stajalištu kad u potpunosti odbacujemo znanstvena istraživanja i dajemo biblijske odgovore na pitanja koja spadaju u znanstveno područje? Samo kada odbacujemo znanstvena istraživanja i biblijski odgovaramo o nastanku čovjeka i svemira u opasnosti smo da dajemo krive odgovore na pitanja kojima se vjera ne bavi.
Znanost nam ne može pružiti ogovore na pitanja: Zašto smo na svijetu? Koja je naša uloga u svijetu? Koji je smisao života? Odgovor na ta pitanja možemo naći u Bibliji, koja progovara čovjeku i daje mu da razumije izvor iz kojeg čovjek dolazi, a to je Bog kao počelo i svrha svega života. Znanost objašnjava svijet, dok vjera otkriva njegov smisao. Znanost nam daje spoznaje, provjerljive činjenice koje ne smijemo odbacivati i koje nam pomažu da dođemo do Istine. Jer čovjek po svojoj naravi traga za istinom, štoviše, dužan je tražiti istinu.
Nakon što smo, na neki način odvojili poglede vjere i znanosti po pitanju nastanka svijeta i čovjeka, sigurno se nalazimo pred pitanjem: Jesmo li mi vjernici spremni prihvatiti dosadašnje odgovore znanstvenih istraživanja, koji kažu da su se čovjekovo tijelo i svemir razvili tzv. teorijom evolucije?
Papa Pio XII u enciklici Humani generis (1950.) ne odbacuje hipotezu da se čovjekovo tijelo razvilo evolucijom i upozorava da odgovor na to pitanje trebaju dati stručnjaci, a ne teolozi. Tako se izbjegava sukob koji je nemalo puta u povijesti izbio upravo zbog toga što je teološka misao bila zatvorena znanstvenim istraživanjima i pretendirala davati odgovore i na pitanja koja pripadaju znanstvenom području. Kasnije, zbog novih znanstvenih spoznaja, papa Ivan Pavao II govori da u teoriji evolucije vidimo i više od hipoteze. Ovo istraživanje i rasprava tiču se samo podrijetla čovjekova tijela, dok dogma naše vjere da duša nije plod evolucije ostaje netaknutom. Sâm Bog neposredno stvara svaku pojedinu dušu i duša je besmrtna!
Znanost ne odbacuje vjeru niti ju potvrđuje, no jedno je sigurno – izaziva ju. Ne trebamo se bojati znanstvenih istraživanja jer ona nisu u sukobu s biblijskim izvještajima o stvaranju, ali ulaze u sukob kada pokušavamo davati biblijske odgovore na znanstvena pitanja. Namjesto da nam čitanje biblijskih tekstova pomogne kroz Božju riječ shvatiti tko smo i koja je naša uloga u svijetu, nerijetko nam biblijski tekstovi u tome odmažu zbog doslovnog čitanja Biblije. Bibliju ne smijemo čitati doslovno kao čistu informaciju, već uvijek iščitavati dublji smisao Biblije, tj. koju poruku konkretni biblijski tekst upućuje nama, kako bismo mogli razumjeti sebe i svijet oko sebe.
Kako smo već naveli, sveti pisac nije imao za cilj dati nam znanstvene činjenice na temu postanka svijeta i čovjeka, nego odgovor na ona dublja, svakidašnja egzistencijalna pitanja, kojih se nijedan čovjek ne može otarasiti: Tko je stvorio svijet? Koji je smisao života? Tko sam? Svetom piscu nije primarno jesu li svemir i čovjekovo tijelo nastali odjednom ili postepeno, njemu je bitno da ih je Bog stvorio! Mi nismo slučajan i besmislen plod evolucije. Svatko je od nas plod Božje zamisli. Svatko je željen, svatko je voljen, svatko je potreban. (Benedikt XVI) Za nas je važno da je Bog stvorio svijet i čovjeka; da je Bog htio čovjeka, da mu je dao dostojanstvo, posebnu ulogu i poslanje u svijetu. Kada, kako? Prepustimo znanosti da nam pomogne da dođemo do odgovora na to pitanje, ili ćemo i dalje napadati znanost iz straha da nam vjeru ne dovede u pitanje. Ako, pak, u obrani vjere nerazumski napadamo znanstvene činjenice, preispitajmo radije svoju vjeru! Kako papa Ivan Pavao II u enciklici Fides et ratio (1998) naučava: ,,Vjera i razum su poput dvaju krila kojim se ljudski duh uzdiže k promatranju istine''. Važno je da svako krilo maše i da ne priječi ono drugo, jer samo s jednim krilom ne možemo poletjeti. A u osobitom smo problemu kada usred leta jedno krilo prestane funkcionirati.
Namjera ovog teksta je upravo ta da se ne bojimo otvoriti znanstvenim istraživanjima i stavovima, koji se na prvi mah čine takvima da mogu poljuljati našu vjeru. A otvaranjem i ispravnim pogledom na postavljenu problematiku, samo ćemo učvrstiti našu vjeru.
Sigurno je da kada poštujemo granice i metode znanstvenih istraživanja i kad znamo njihov pristup, onda nemamo razloga za sumnjičavost i isključivost. Tada nemamo straha pred prihvaćanjem znanstvenih činjenica, slušamo ono što nam kaže znanost. Znamo koje su mogućnosti i granice znanosti. Znanost nam nudi odgovore na pitanja kada je nastao svemir i objašnjava nam način kako je nastao svemir, ali ne daje odgovor o smislu, jer smisao se nalazi izvan znanstvenih činjenica. Da bismo cjelovito odgovorili na postavljena pitanja s početka našega razmišljanja, moramo imati dvostruki pristup: znanstveni iz kojega doznajemo o nastanku, rastu i razvoju čovjeka i svemira, kao i biblijski iz kojega doznajemo da je Bog izvor i počelo nastanka svemira i čovjeka, te da je čovjek nositelj oznake slike Božje (usp. Post 1, 26-27).
Vijek budi slavljen, o naš Gospod Bože,
koji si svemir stvorio cijeli!
Vijek budi slavljen, o naš Gospod Bože,
jer svi smo mi Tvoja stvorenja!
(iz Pjesme stvorova)
Literatura:
Ivan PAVAO II., Fides et ratio – Vjera i razum. Enciklika o odnosu vjere i razuma (14. rujna 1998), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1999.
Vjekoslav BAJSIĆ, Granična pitanja religije i znanosti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,1998.
Adalberd REBIĆ, Stvaranje svijeta i čovjeka, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,1996.
Stephan Otto HORN - Siegfried WIEDENHOFER, (ur.), Stvaranje i evolucija, Verbum, Split, 2008.
