Jedino je po vjeri moguće otvaranje Duhu Svetome kako bi on mogao djelovati u životu pojedinca i zajednice. Vjera da smo sinovi u Sinu, da Duh Božji već prebiva u našim srcima, omogućuje susret s Bogom u nutrini našega bića.
___________piše: fra Stanko
Čitatelj Ivanova evanđelja odmah nakon prvih rečenica primjećuje da se ovo evanđelje razlikuje od sinoptičkih evanđelja. Kod sinoptika čitamo kako je Isus patio kao čovjek, bio mučen i bio slab. Sinoptici su jasno istakli njegovu ljudskost kako bi svaki čovjek doživio bliskost i ljubav Isusovu, te solidarnost koju je imao sa svakim čovjekom.
Razlika kod Ivana jest u tome što imamo osjećaj da govori već proslavljeni Krist, a manje zemaljski Isus iz Nazareta. Isus kod Ivana jest onaj koji drži sve pod nadzorom. Kod muke, na primjer, u sinoptika Isus više djeluje pasivno i predaje se u ruke onih koji mu sude. Ivan, za razliku od njih, Isusa prikazuje kao aktivnog subjekta koji je sve do smrti gospodar situacije. Kad je stigla četa razbojnička da ga uhiti u Maslinskome vrtu, na Isusov „Ja sam“ svi padaju na zemlju (Iv 18, 4-6). Kod sinoptika je u središtu Isusov navještaj o Kraljevstvu Božjem, a kod Ivana je to Isusov govor o samome sebi. Kako kod sinoptika imamo iskustvo blizine u zemaljskome Isusu, tako nam Ivan prikazuje blizinu Isusovu kao onomu kojemu se možemo uvijek uteći kao Gospodaru svemira koji ima potpunu vlast. Kod sinoptika prevladava pojam „Kraljevstvo Božje“, a Ivan koristi drugu riječ za taj pojam - „život“. Isus sam jest život. U njemu svi imamo puninu života i s njim i u njemu nalazimo Kraljevstvo Božje.
Zajednica kojoj je pisao autor Ivanova evanđelja tražila je odgovor na pitanje gdje čovjek može naći pravi život nakon Isusove smrti i kako održati vezu s Isusom kad ga jednom ne bude. Na ta pitanja evanđelist odgovara preko Duha. Isus je u zajednici prisutan preko Duha Svetog, i taj isti Duh uvodi u Istinu. Duh Sveti već se na početku Isusova djelovanja javlja kao onaj koji je u potpunom jedinstvu s Isusom. Ivan Krstitelj svjedoči: „onaj koji me posla vodom krstiti reče mi:'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.“(Iv 1, 32-34). Duh je onaj po kojemu Ivan Krstitelj može prepoznati da je Isus Sin Božji. Na Isusu Duh ostaje, i on krsti Duhom. Isus dalje u svome djelovanju govori o Duhu u kojem se događa susret Oca i čovjeka (usp. Iv 3, 5-7; 3, 34; 4, 23-24).
U drugom dijelu Ivanova evanđelja Isus priprema svoje učenike na svoj odlazak te na dolazak Branitelja - Duha u kojem će ostati povezani s Isusom. Isus koji dovršava svoje djelo upućuje da je Duh taj koji će nastaviti djelovati u svijetu i preko kojega ćemo imati pristup Bogu. Duh je Sveti stvarnost koja povezuje čovjeka i Boga. „Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!“ To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen (Iv 7, 38-39). Isus ostaje još samo malo s učenicima i odlazi Onome koji ga je poslao, a ljudima ostavlja Duha. Duh je Božji bio prisutan i prije Isusa (usp. Br 11,25; Iz 11, 1-9; Ez 36,25; Joel 3, 1-5), ali je dar Duha Svetoga, koji je živa voda, izvor života, nužno vezan uz proslavu Isusa Krista. Izljev Duha Svetoga dogodit će se, na nov način, tek nakon uskrsnuća Isusa Krista. Ovim putem evanđelist odgovara zajednici kako će Isus biti prisutan među njima preko Duha Svetoga kojega im daje. Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh (Iv 14,26). Sve ono što učenici sad ne mogu razumjeti Duh će im istine rasvijetliti. Ovo Isusovo obećanje je trajno. Zahtjev koji se traži od učenika jest vjera. Jedino je po vjeri moguće otvaranje Duhu Svetome kako bi on mogao djelovati u životu pojedinca i zajednice. Vjera da smo sinovi u Sinu, da Duh Božji već prebiva u našim srcima, omogućuje susret s Bogom u nutrini našega bića.
„Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh“ (Iv 19,30). Ako je Duh Sveti bio do sada djelotvoran u i kroz Isusa, on ga sada predaje onima koji su pod križem, i preko njih cijelomu svijetu.
Na samome kraju evanđelja učenicima se ukazuje Uskrsli, Proslavljeni i svoje učenike šalje do na kraj svijeta kako bi navijestili Radosnu vijest blizine Božje. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas."To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (Iv 20, 21-22). Tim činom evanđelist podsjeća na prvo stvaranje (Post 2,7) i pokazuje kako je dovršeno novo stvaranju s Isusom kako bi mi, ljudi, mogli živjeti novo dostojanstvo koje dobivamo po Isusu Kristu preko djelovanja Duha Svetoga, kako bismo živjeli kao sinovi u Sinu Oca nebeskoga.
