Na prvotne upite da li je ovo vrijeme zaista crno, možemo samo odgovoriti da je toliko crno ili svijetlo koliko mi živimo naš život u razgovoru i blizini s Isusom. Kao njegovi učenici držimo se njega i njegove blizine pa makar se brda rušila.
„Nikad nije bilo ovako nemoralno društvo kao danas..., prije je bilo sve bolje..., u naše vrijeme se nije ovako živjelo…“ Nerijetko čujemo ovakve rečenice koje ljudi izriču kako bi opisali današnje vrijeme u kojemu živimo. Je li zaista sve tako crno? Da li se kraj približava?
U prvome čitanju prorok Danijel govori o „onom vremenu“, o danu kad će Bog uspostaviti pravednost i mir. Izrael, koji živi dugo u izgnanstvu, iščekuje izbavljenje od svih neprijateljâ i tlačiteljâ. Vjerovanje Židova da će ih Gospodin izbaviti iz ropstva, i prema svojim obećanjima spasiti, nikad nisu napustile narod. Jahve se najprije objavio praocima i prema tome ga je izraelski narod postavio za svoga kralja i kralja cijele zemlje. Zato Izrael vidi tu posebnost u svome odnosu prema Bogu.
To vrijeme iščekivanja do slobode treba čovjek živjeti umno i pravedno kako bi na kraju blistao kao sjajni nebeski svod i kao zvijezde navijeke, u svu vječnost. To je način kako je židovski narod živio iščekivanje Božje vladavine, u trudu i izvršavanju saveza kojeg su sklopili s Gospodinom na brdu Sinaj.
Sveti Pavao kroz iskustvo susreta s Uskrsnulim vidi ispunjeno vrijeme iščekivanja. Isus Krist je onaj u kojemu je stiglo Kraljevstvo Božje u našu sredinu. Sam sebe je prinio za nas i nije više potrebno prinositi žrtve, jer gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih. Da li to znači da možemo griješiti bez ikakve grižnje savjesti? Da možemo životariti bez razmišljanja za posljedice?
Marko nam govori kako mi kao učenici Kristovi, svi mi koji smo kršteni u njegovo ime, živimo sad u tom vremenu iščekivanja, ali u slobodi djece Božje. Premda sve crno izgledalo i sve propadalo, mi se držimo Isusa, jer nebo će i zemlja uminuti, ali riječi njegove neće uminuti. Stav prema grijehu se mijenja. Staro propada i novo dolazi iz susreta s Isusom, zato više nije bît u mučnom trudu izvršavanja svih zapovijedi, nego u uzvraćanju ljubavi i življenja zapovijedi Božjih iz jednog i jedinog razloga - da ljubimo jer smo ljubljeni.
Evanđelist piše o napetosti, jer neće uminuti ovaj naraštaj dok se ovo ne zbude, i s druge strane o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac. Ta napetost između „sada i u onaj dan“ koju sada živimo, možemo ispunjeno živjeti kao učenici Isusovi. Na prvotne upite da li je ovo vrijeme zaista crno, možemo samo odgovoriti da je toliko crno ili svijetlo koliko mi živimo naš život u razgovoru i blizini s Isusom. Kao njegovi učenici držimo se njega i njegove blizine pa makar se brda rušila.
Život s Gospodinom je traženje njegove blizine i njegovog Duha. Upoznavanje Isusa iz Nazareta rađa životom u Duhu Božjem, u kojem život postaje življenje u umnosti i pravednosti, ali nadasve u ljubavi.
