Tada ćemo biti najveličanstvenija palača. Tada ćemo, poput Marije, biti cvijet, poput Franje, biti glasnik Velikoga Kralja. Bit ćemo drvo koje donosi divne plodove.
Raduj se, dubino nesaglediva i za anđeoske oči!
Raduj se, jer si prijestolje Cara!
Raduj se, jer nosiš Nositelja svega!
Raduj se, zvijezdo koja objavljuje Sunce!
Raduj se, utrobo božanskog utjelovljenja!
Raduj se, jer se tobom obnavlja stvorenje!
Raduj se, jer Tobom Tvorac postaje dijete!
Raduj se, Zaručnice djevičanska!
Raduj se, povjerenice neiskazane odluke!
Raduj se, vjerna čuvarice onoga što zahtijeva šutnju!
Raduj se, početku čuda Kristovih!
Raduj se, jezgro dogmi Njegovih!
Raduj se, ljestvice nebeska kojom siđe Bog!
Raduj se, moste koji žitelje zemlje odvodiš sa zemlje na nebo!
Raduj se, cvijete neprolaznosti!
Raduj se, vijenče uzdržljivosti!
Raduj se, jer u Tebi blista praslika uskrsnuća!
Raduj se, jer pokazuješ život anđeoski!
Raduj se, drvo koje donosi divan plod kojim se hrane vjerni!
Raduj se, drvo dobrog hlada, pod koje se sklanjaju mnogi!
(Dijelovi akatista Presvetoj Bogorodici)
Danas svetkujemo Blagovijest - Navještenje Gospodinovo. Pored Gospodina, u središtu je lik Djevice. Marija, obična žena, imala je milost biti posrednicom Božje milosti. Ta milost, kojoj je ona posrednica, je vrhunac Božjeg djela u svijetu – Bog je preko nje postao čovjekom. Mariji je ponuđena ta uloga, a ona ju je slobodno prihvatila. Ona je, čuvajući čistoću svoga tijela, svoga srca, svoje duše, Bogu priuštila palaču. Postala je prijestolje Kralja. Iako se Bog rodio u štali, Marija mu je zapravo priuštila kraljevske dvore.
Mi smo hram Duha Svetoga. Mi smo palača. Kao i Marija, imamo slobodu uvesti u palaču koga hoćemo. Marija je rezervirala svaki djelić palače, svoga tijela i svoga srca, isključivo za Gospodina. Vratimo se par mjeseci unatrag. Što se sve našlo u našim palačama ovoga Božića? U palačama je bilo mjesta za lampice i blještavilo. Bilo je mjesta za šarene papire i trakice. Bilo je mjesta za strku i žurbu. Bilo je mnogo mjesta, ali i mnogo toga se našlo unutar naših palača. Na kraju je ostalo vrlo malo mjesta. Ostao je slobodan jedan kutak u podrumu palače. I kad su Marija i Josip pokucali na vrata tražeći mjesto da se rodi Bog, morao se roditi u hladnoj, zabačenoj prostoriji u podrumu. Nismo bili kao Marija. Nismo palaču rezervirali isključivo za Gospodina. U gužvi smo zaboravili na onoga tko je glavni.
No još nije kasno. Još uvijek možemo izbaciti sve. Još uvijek možemo, kao i Marija, rezervirati sav prostor za Kralja. Kralju nije mjesto u podrumu. Izbacimo sve iz palače i pozovimo onoga tko u nju pripada. Pozovimo Boga da zasjedne na prijestolje naše palače.
Možda nismo sigurni kako to učiniti. Iskreno, ni ja nisam siguran što i kako trebam izbaciti iz palače. Nisam siguran kako otvoriti vrata Kralju. Nije ni Marija bila sigurna, ali je prebirala te događaje u svom srcu. Pohranila je i prebirala Božje riječi. Neke stvari su joj tek kasnije bile jasne. Neke je zasigurno shvatila tek kad se preselila u Nebo. Unatoč neshvaćanju, nije ih odbacila. Živjela je.
Primjer nasljedovanja Marije je sv. Franjo. On je prihvatio krajnje siromaštvo. Bilo je to vanjsko siromaštvo, ali ono unutrašnje, duhovno siromaštvo. Izbacio je sve, napravio je mjesta, ispraznio prostore srca. Odlazio je u samoću gdje je prebirao u srcu Gospodinovu riječ. U ispražnjenoga je Franju, preko riječi Gospodnje, ušla Ljubav. Suobličio se Kristu. Postao je istinska palača za Kralja.
Bog nam u svakom trenutku života nudi ulogu posrednika njegove milosti. Slobodno prihvatimo ulogu koju nam Gospodin nudi. Možda nam uloga nije jasna. Možda nam riječi nisu razumljive. Ipak, ponesimo se kao Marija i kao Franjo. Pohranimo sve to u srce. Tada ćemo biti najveličanstvenija palača. Tada ćemo, poput Marije, biti cvijet, poput Franje, biti glasnik Velikoga Kralja. Bit ćemo drvo koje donosi divne plodove.
Molimo zagovor majke Marije i njenog drugog sina Franje u pripremanju palače i prijestolja za Kralja!
