Naši preci najbolje znaju o čemu se radi. Pitajte djedove i bake, one koji su se na zemlji rađali, a nerijetko na zemlji i za zemlju umirali.
Mt 13, 1-23
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli. Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
Petnaesta je nedjelja kroz godinu i ljeto je već započelo. Obično je ovo vrijeme godišnjih odmora, velikih prometnih gužvi, ali i velikih suša koje nažalost uništavaju mnoge usjeve.
Ako pročitamo današnja čitanja, vidjet ćemo da se već u prvom čitanju i psalmu spominju plodna zemlja, blagoslovljeni usjevi, plodna godina i doline pokrivene žitom. Naši preci najbolje znaju o čemu se radi. Pitajte djedove i bake, one koji su se na zemlji rađali, a nerijetko na zemlji i za zemlju umirali. Oni najbolje znaju što je to plodna godina, ali i što je to godina gladi, kad nastupi suša i spali sve što imaju.
Zemlja je bila život, ona koja u isto vrijeme i hrani i sahranjuje. Sijači su znali koliko je važno da sjeme padne na dobro, plodno tlo. Samo tako će donijeti obilan rod. To je upravo ono što nam Isus danas tumači u ovoj slici sijača i sjemena. On je često govorio u prispodobama i možemo reći kako su to bile prispodobe o aktulanostima onoga vremena kako bi ljudi lakše mogli razumjeti i pronaći smisao u onome što im Isus kroz to želi zapravo reći. Možda nama u današnjem kontekstu priče o sjetvi, polju, žitu i nisu toliko bliske niti aktualne jer, kako se često zna reći, danas su druga vremena.
Na početku sam napisao kako je ovo vrijeme godišnjih odmora i ljetnih suša - i doslovno, ali i figurativno ako govorimo o sušama i godišnjim odmorima u duhovnom smislu. Suše koje nastupe kada se udaljimo od Boga, godišnji odmori u kojima se odmaknemo od Gospodina i, iako imamo više slobodnog vremena, sve manje ga iskorištavamo za odmor u Gospodinu i s Gospodinom.
Isus u ovom ulomku zato detaljno analizira sjetvu, sijača i sjeme koje sijač sije. Praktički, stvari su jasne - ako pročitamo ovaj ulomak još jednom, znamo što nam Isus kaže kako će završiti koje zrno, ovisno o tome gdje je palo: uz put, u trnje ili na dobru zemlju. Isus je tu posve precizan i nema puno mudrovanja. Znamo da dobra zemlja dobro rađa i zato u svjetlu današnjeg evanđelja razmotrimo kakva je naša zemlja, kakvo je moje duhovno tlo, odnosno moja duhovna podloga? Nemojmo tek tako dignuti ruke od zemlje (duše) i otići na godišnji odmor jer će onda nastupiti suša i spaliti našu zemlju. Pa kako da onda očekujemo da rodi plodnim i dobrim djelima? Molimo zato Gospodina, da (p)ostanemo plodna zemlja, plodno tlo, kako bismo donosili obilat rod i dijelili ga s drugima.
“Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.” Mt 7, 20
