No, ova Isusova rečenica se probija kroz daljinu već 2000 godina i danas odjekuje tako snažno. Ali, tko ju danas još čuje? Svi smo zauzeti nečim „važnijim“.
Postoje vremena u kojima čovjek zastane i gleda stvarnost onakvu kakva je. Ne može ništa promijeniti. Zbog raznih sitnica se uznemirujemo jer ih ne možemo učinit drugačijima. Pokušavamo na razne načine, ali, nakon nekog vremena shvatimo da ipak nismo odabrali pravi put. Nakon toga smo u pokušaju opravdavanja naših postupaka mijenjanja stvarnosti, ali, ako mijenjaš stvarnost, je li to onda istina? A, ako ne živimo istinito, živimo li uopće?
Kao istinski poznavatelj ljudskih srdaca Isus nam danas govori: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Danas nam je to potrebno više nego ikada. Oko nas se samo nižu crne vijesti. Jedna za drugom. Sve što možemo danas čuti, više – manje, loše je. No, ova Isusova rečenica se probija kroz daljinu već 2000 godina i danas odjekuje tako snažno. Ali, tko ju danas još čuje? Svi smo zauzeti nečim „važnijim“. Ako ne vjerujemo da će On to sve na dobro okrenuti, kako onda možemo biti uvjereni da mi to možemo promijeniti? Zar smo mi jači od Njega? Prepustimo Bogu sve brige i On će sve voditi. Slično nam kaže i psalmist u 37. psalmu. Svima nam danas fali pouzdanja u Gospodina. Razumljivo je i zašto.
Vjeru danas možemo shvatiti kao neku avanturu. No, rijetko tko je danas spreman krenuti u tu avanturu. Ne znamo ni kakav nas put čeka, ni što ćemo sresti na putu. Ne znamo kako ćemo znati odabrati pravu istinu. Ništa nam od toga nije poznato. Ali, ako vjerujemo, onda ćemo znati da je On Put, Istina i Život. Ta, zato je i došao. Da prije nas prođe kroz sve ono što ćemo mi proći te nam tako pokaže Put. Govorio je nama i za nas da bi nas poučio Istini. Svoj život je za nas položio kako bismo mi imali Život. Ako to prihvatimo pravom vjerom i odlučimo se za to živjeti – onda ćemo voljeti ovu avanturu.
Često se nađemo u situaciji da pokušavamo promijeniti sadašnju situaciju. Uvjereni smo da možemo sami. No, onda dođe prva zapreka i mi stanemo. Duboko nas pogodi naša slabost. No, tu je posrijedi samo manjak vjere. U današnjem Evanđelju Isus nam i na to pokazuje kada govori: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća od njih će činiti jer ja odlazim Ocu. Ha! Razoružao nas je ovdje! Ne možemo Mu ništa prigovoriti da nam ne želi pomoći! Sve je stvar naše vjere! U takvim situacijama sami sebe testiramo. Ako znamo na pravi način upotrijebiti ovakav test – naučit ćemo surađivati s Kristom, ali i jedni s drugima. Kada to naučimo, bit će nam puno lakše. Kao što je rekla blažena Majka Terezija: Ti možeš učiniti ono što ja ne mogu. Ja mogu učiniti ono što ti ne možeš. No, zajedno možemo učiniti nešto lijepo za Boga.
U našem narodu se pokazalo da zajedno znamo jako lijepo surađivati i činiti velika i lijepa djela s puno ljubavi. Možda ih nismo sada ni svjesni. Ali, koliko je samo akcija prošlo na koje smo se odazvali ni sami broja ne znamo. Sada nam se opet nudi ta prilika i raduje me kada vidim kako su mladi zauzeti oko tih akcija. Da im je stalo. Još je ljepše vidjeti kako to rade u suradnji jednih s drugima. Upravo nas takve Bog i želi. Želi među nama vidjeti zajedništvo. Ali, i zajedništvo s Njim. Ako pokušamo bez Njega, uspjeh neće biti ni približan kao s Njim!
Zato nam je danas potrebno ići Putem kojim je On išao, svjedočiti za Istinu koju je On učio, te tako uživati Život koji nam je On darovao.
