Isus ih poznaje, točno zna njihove namjere i nakane njihovih srdaca.
Mk 7,1-8.14-15.21-23
U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«
Markovo Evanđelje je najkraće, ima svega 16 poglavlja, a Isus kao da je stalno „negdje“, negdje na putu. U jednom trenutku ozdravlja ljude pa hrani mnoštvo, zatim odlazi s apostolima i izgoni đavle, pa je na moru usred oluje i tako dalje. Poanta svega toga je u nasljedovanju Krista.
Tek što smo došli do Isusa, on je već negdje drugdje. U današnjem se evanđelju našao u susretu s farizejima. Oni ga po tko zna koji put žele „poklopiti“, odnosno napraviti bilo što samo da ga se „riješe“. No Isus ih poznaje, točno zna njihove namjere i nakane njihovih srdaca.
Tema ovog odlomka su Božje zapovijedi i Predaja s jedne, te ljudska predaja i uredbe s druge strane. Predaja (pisana velikim slovom) koja dolazi od Boga je dobra. Isus je već jednom rekao ''tko vas sluša, mene sluša'' i to je Predaja naslonjena na Boga. Farizejska uredba je u Božjim očima čista ludost, njemu to ne predstavlja ništa. Uočavamo da postoji velika razlika između našeg pogleda i Božjeg – Bog poznaje svaku našu misao. Isus kaže da se farizeji uopće ne bave bitnim stvarima, štoviše, tovare ljudima svoje zakone na leđa. Slično ovome jednom ih je upozorio kako ''cijede komarca, a gutaju devu'' – tj. ono bitno su zanemarili a bave se glupostima.
Zapravo, sukob Božjeg, ispravnog pogleda i neispravnog farizejskog se stalno provlači kroz Evanđelja. Ne shvaćaju, i – što je gore – ne žele shvatiti što zapravo Bog traži. Ironično je to da se oni koji znaju sve, nalaze na potpuno krivom putu – „promašili su cijelu loptu“. Ovo je i za nas svojevrsni ispit savjesti, odnosno sve ovo što Isus nabraja, što onečišćuje čovjeka, mogu li to i u sebi pronaći?
Isus završava s govorom o srcu. Ne radi se o srcu kao tek jednom od organa u ljudskom organizmu, već srcu koje je za Židove predstavljalo središte čovjeka – um, duša, duh, tijelo koji čine cjelokupnog čovjeka. Zastani i vidi što je u tvom srcu, pogledaj što je unutra i otuda kreni popravljati i čistiti pa ćeš i na van biti čist.
