Pođimo na svoje hodočašće u svoj Betlehem. Pronađimo Ga i darujmo mu ono što imamo.
Sada, kada smo dočekali sve ono što smo iščekivali i za što smo se pripremali, vrijeme je da odamo počast Onome zbog kojega je i po kojemu je sve. U ime svih nas, u Betlehemu, su prvi to učinili mudraci sa istoka, kao i pastiri što su se nalazili u blizini mjesta gdje se rodio Kralj. Njima je, u to vrijeme, putokaz bila zvijezda koju su pratili i kojoj su se obradovali, a nama je danas putokaz naša vjera. Mi danas ne moramo ići čak do Betlehema kako bi Mu se poklonili. Dovoljno je da otputujemo u vlastito srce. Iako je hod do vlastitog srca najduži i najzahtjevniji hod, moramo ga preći kako bismo došli do cilja.
Prije malo više od 2000 godina u liku trojice mudraca Kralju nad kraljevima poklonio se cijeli svijet. Oni su predstavljali i vjernike i nevjernike. I one koji su bili voljni primiti i povjerovati Radosnoj vijesti, ali i one kojima srce još nije spremno na to. Predstavljali su i tebe i mene. Ali, danas to moram(o) učiniti osobno. Osobno se moram(o) pokloniti i donijeti Mu ono što imam(o).
Dok mi sjedimo u toplome domu i promatramo Ga u jaslicama, On nas iščekuje dok drhti u hladnoj zimskoj noći. Mi smo se 4 tjedna pripravljali za proslavu Njegova dolaska među ljude, a sada On čeka nas. Došao je u liku Djeteta da nas ne preplaši. Već sada u jaslama leži i na taj nam se način predaje. Nije došao uz svu kraljevsku stražu i zaštitu koju je, zasigurno, imao. Od nas traži da ga zaštitimo. To je i mudracima u snu objavio te su oni, zbog toga, otišli natrag u svoju zemlju drugim putem. Danas smo mi ti koji Ga moramo čuvati od Heroda koji Ga želi pogubiti. Prihvatimo, bar na jedan dan, tu ulogu i čuvajmo Ga. Pođimo na svoje hodočašće u svoj Betlehem. Pronađimo Ga i darujmo mu ono što imamo.
Danas, ako odemo u Betlehem – nećemo vidjeti ni zvijezdu, nećemo vidjeti ni Dijete s Majkom i Josipom, nećemo čuti ni pjesmu anđela, niti ćemo pronaći bilo što od onoga što je zapisano. Možda ćemo pronaći uspomenu u nekom obliku na te događaje, ali taj se događaj nije ponovio ove godine toliko stvarno kao prvi i jedini put. Nećemo pronaći pred Djetetom ono što je na dar primilo od mudraca. Ni zlato, ni tamjan, ni smirnu. Ali, to ne znači da je to Dijete sada manje Kralj, manje Bog ili manje besmrtan. Danas mu sve to zajedno priznajemo na drugačije načine. On od nas ni ne traži da mu donosimo takve darove. Biti će mu dosta naše srce. Tvoje srce.
Jesi li danas voljan dati Mu ono što će ga ugrijati dok za tebe dršće u prohladnoj noći? Ima li u tvom srcu dovoljno ljubavi da mu barem noćas bude toplo?
