Ova nam nedjelja doziva u svijest da je Isus onaj koji pobjeđuje zlo. Gospodar je i ne trebamo se plašiti nikakvog zla, nego njemu vjerovati. U njemu pobjeđujemo sve.
Današnji reci poslanice svetoga Pavla zbunjuju, jer se na prvi pogled ne uklapaju u prvo čitanje i evanđelje. Kad čitamo ovaj dio poslanice izgleda kao da Pavao želi da ljudi budu bezbrižni, a da to najbolje mogu kao neoženjeni jer su oženjeni razdijeljeni, a ni riječ ne spominje o proroku i o vlasti, što je središte prvoga čitanja i evanđelja. Međutim, potrebno je i kontekst i kulturu Pavlova vremena uključiti. Ako se riječi bezbrižan i razdijeljen shvate kako ih je Pavao htio prenijeti onda dobivamo jasniji uvid. Kad on govori o bezbrižnosti onda ne misli na to da čovjek bude bez brige, nego da mu briga bude usmjerena na prave stvari. A riječ razdijeljen Pavao koristi u pozitivnom kontekstu u smislu dodijeljenosti nekome.
Možda to najbolje približava starozavjetna priča o zarukama Tobije i Sare (Tob 6.1 - 8.19). Sara je imala sedam muževa koji su svi pomrli, a Tobija se plašio da će i on umrijeti ako mu ona postane žena, jer nju ljubi neki demon koji ne čini zla drugima, osim onima koji joj se približe (6,15b). Anđeo odgovara Tobiji: „…zato me poslušaj brate, ona će biti tvoja žena, a ti se ne osvrći na demona, jer će još noćas biti tvoja. Kad budeš ušao u svadbenu sobu, uzet ćeš tamjanova pepela i metnut ćeš na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadiš, demon će oćutjeti vonj i pobjeći će i neće se više vratiti. Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on će vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuđena (dodijeljena) oduvijek, ti ćeš je spasiti; ona će poći s tobom i mislim da ćeš s njom imati poroda.“ Tobija i Sara učiniše sve prema anđelovim riječima i blagoslov je bio na njima. Oni dakle bijahu u prvom redu zabrinuti za ono Božje. A demon nikakve vlasti nije imao nad njima jer su, oduvijek dodijeljeni jedno drugome, zajedno hodili s Bogom koji ih izbavlja od zloga jer ima svu vlast.
Sad Pavlove riječi shvaćamo drugačije. Nije njemu na umu bilo da dijeli oženjene i neoženjene kao bolje i lošije, nego im je htio kazati da briga oženjenih ili neoženjenih bude na ono pravo usmjerena - na slušanje i bivanje s Bogom.
Prvo čitanje protkano je temom vlasti te nam govori kako će se ispuniti očekivanje proroka koji će biti poput Mojsija, koji će govoriti u ime Božje. Prema Starome zavjetu, kao što smo vidjeli u anđelovu govoru Tobiji, Bog ima svu vlast. U evanđelju čitamo da je Isus učio kao onaj koji ima svu vlast, prema tome je obećani prorok Isus, koji je Sin Božji. Isus ima svu vlast i koristi je tako da ljude oslobađa od zla i dariva zdravlje i život.
Ova nam nedjelja doziva u svijest da je Isus onaj koji pobjeđuje zlo. Gospodar je i ne trebamo se plašiti nikakvog zla, nego njemu vjerovati. U njemu pobjeđujemo sve. Neoženjeni laici, redovnici/e i svećenici su pozvani da na izvrsniji način zrcale Isusov život u svome, a oženjeni su dodijeljeni jedno drugome - oduvijek, i na izvrsniji se način brinu o vidljivome svijetu u kojem živimo i preko kojeg se spasavamo, a na najizvrsniji način pokazuju Božju stvarateljsku ljubav kad kao su-stvaratelji rađaju novi život.
