Nasljedovati Isusa može samo onaj koji poznaje njega i njegovu riječ, koji poznaje i vrši njegovu zapovijed. Po svojoj riječi Bog ulazi u naš život, u naš dom, u našu obitelj i u nama se nastanjuje.
Svi ljudi na neki način žive iz onoga što je netko u njih ugradio. Niti jedan čovjek nije sam sebe podigao ni doveo do onoga životnog stadija u kojem se nalazi a da nije bilo drugih ljudi uz njega na tom životnom putu. U našem odrastanju upotrijebljeno je mnogo riječi koje su nas vodile i podizale. To su bile riječi ljubavi, pomoći, sigurnosti i poziva na posluh. Zasigurno ćete se svi složiti da roditeljima tu pripada posebno mjesto u životu svakog pojedinca. Briga čovjeka za čovjeka u sebi krije ogromnu ljubav koju su ljudi međusobno djelili. Taj odnos je na neki načn nešto zbiljski sveto. Zauzimati se za drugoga i sebe predavati za drugog rađa čovjeka herojskih krepostî. Ali ako je to tako uzvišeno među ljudima kako je tek uzvišen odnos između Boga i čovjeka ili Boga i njegovog naroda. U tom odnosu Bog ne prestaje izricati svoju riječ koja traži odgovornost prema odnosu kojemu je potrebito neprestano obnavljanje.
U današnjem prvom čitanju Bog preko svoje riječi i svoga sluge Mojsija zapovijeda svome narodu da se prisjeća onoga što je Bog za njih učinio u Egiptu i kroz pustinju do ulaska u novu zemlju. Slušajući riječ Božju narod je pozvan na očitovanje svoje vjere pred licem Božjim. Smisao svih svetkovanja je uputiti se i stajati pred Bogom. Svetkovine su „mjesta“ gdje mi prinosimo sami sebe Bogu jer njemu pripadamo. Mojsije poziva da se sa košarama pristupi svetištu. Bogu u ono vrijeme kao ni danas nije nimalo stalo do naših košara koje je najlakše prinijeti od svega. Njemu je stalo do naših ljudskih i krhkih košara koje su potrebite očitvanja i življenja vlastite vjere. Pred Bogom se pojavljivati jedino ima smisla ako smo spremni zaputiti se svaki put ponovno iz vlastitog Egipta do nove zemlje, do novosti života pomoću njegove riječi koja nas na to poziva. Potrebno je iskusiti Božju osloboditeljsku ruku u vlastitom životu na sličan način kao i Izrael gdje će se naši mali svakodnevni koraci jednog dana preobraziti u nešto neprepoznatljivo. To će se sve ostvariti samo ako nam Božja riječ bude suputnicom koja će nas voditi nepogrešivim putem. Izrael ima zadaću da bude poslušan Božjoj riječi kako bi i dalje blagoslovljeno živio.
Pavao se poziva na Pismo gdje veli da je vjernicima potrebno ustima ispovijedati Isusa kao Gospodina. Ispovijedanje vjere spašava. Ali Božja riječ ima snagu za osobu samo ako je vjera po milosti prihvaćena u životu pojedinca. Zazivanje ima smisla ako se dogodio prelazak s Božjom riječi na drugu stranu Jordana. Ako nema našega truda ne koristi razdjeljivanje Jordana za naš prelazak. Ta druga strana oznaka je egzistencijalnog i zauzetog kršćanstva u našoj okolini. Riječ Božja osvaja i djeluje samo ondje gdje se ljudske utvrde odluče na predaju a nikako drugačije.
Današnje evanđelje donosi Isusovo povlačenje u pustinju. Prije nego se Isus našao u pustinji potrebno nam je prisjetiti se da je on neposredno prije toga bio kršten na Jordanu. Za vrijeme toga krštenja očitovao se Duh Sveti i začuo se Očev glas. Isus see sada pun Duha Svetoga nalazi u pustinji gdje je u postu okružen đavlovim kušnjama. Evanđelist nam veli da su post i samoća trajali četrdeset dana, ali isto tako veli da je i kušnja toliko trajala. Evanđelist Luka donosi tri kušnje na kraju četrdeset dana Isusova posta. Vidljivo je da nema nikakvog razgovora između Isusa i đavla. Sve što Isus odgovara samo su riječi sadržane u Pismu, i to riječi iz Ponovljenog zakona. Na tri kušnje Isus odgovara s tri citata iz Pisma. I na kraju evanđelist nam veli da se đavao udaljio do druge prilike.
Danas nažalost čovjek počesto nastavlja činiti ono što je demon činio Isusu. Čovjek zaveden nastavlja iskušavati Boga. On koji je stvorenje ruga se Bogu i djeluje u svojoj oholosti. U tim trima kušnjama koje je Luka donio sabrane su sve demonske kušnje uopće. Bît demonske kušnje sažima se u pozivu na oholost, poziv na borbu protiv Boga i njegove riječi. Cilj mu je da izokrene odnos varajući čovjeka i glumeći mu prijatelja od početka. Isus je i ovdje u svojoj kušnji učitelj i daje svojim vjernima način zaštite i pravi put kroz život, a to je nasljedovanje Božje riječi.
Riječ Božja je oružje i mač Duha u životnoj borbi. Riječ je u sebi oštra i beskompromisna. Nikoga ne izuzima i nije pristrana. Ona ne dopušta samovolju ni iskorištvanje, nego naprotiv sve stvari stavlja na pravo mjesto. Nasljedovati Isusa može samo onaj koji poznaje njega i njegovu riječ, koji poznaje i vrši njegovu zapovijed. Po svojoj riječi Bog ulazi u naš život, u naš dom, u našu obitelj i u nama se nastanjuje. Riječ nije nešto naučeno kod Isusa nego se vidi da se ona u njegovim kušnjama očituje kao nešto što je duboko u njega ukorijenjeno. Ljudski život sa svim svojim izazovima najsličniji je pustinji gdje on u isto vrijeme može biti hladan, nesiguran, nepredvidiv i beživotan... Isus je to sve prošao. Životni hod nije tek puka evolucijska slučajnost, on ima cilj i smisao samo i jedino ako se držimo Isusa i njegove riječi. Isus nas uči kako nadvladati zlo koje nas okružuje na vlastitom primjeru. Učimo od njega.
piše: fra Dario Galić
