Svako svjetlo i svaki plamen uvijek gori iz središta, tako je nutrina kršćanina ona iz koje proizlazi Svjetlo koje onda i vanjštini daje ljepotu
Sol zemlje i svjetlo svijeta - to nije poziv pojedincima, nije to izvanrednost, nego ono što Isusov učenik jest. Učenik Kristov, kršćnanin, ma koliko se htio sakriti i biti nevidljiv, ne može sakriti ono za što je pozvan; da bude sol i svjetlo. Jer mi smo u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni (Ef. 3, 17).
Međutim, imamo svjedočanstvo da i nije baš tako. Gledajući oko sebe vidimo da se kršćani ne razlikuju od drugih ljudi... Kakva su onda oni sol i kakvo svjetlo? Možda lakše daje odgovor jedan primjer. Kad su zamolili Majku Tereziju iz Calcutte da komentira zašto su kršćani tako mlaki i zašto je mnogim ljudima danas teško prihvatiti Kristovu prisutnost, odgovorila je: “To je zato što Ga ne poznajete!”
Učenik Isusov će biti sol i svjetlo ako Isusa upozna. Put i način upoznavanja i povjeravanja će uvijek biti i ostati svakom pojedincu izazov i avantura ljubavi. Jedino Isus iz Nazareta može biti kršćanima put, istina i život, ako žele biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Sveti Pavao kaže da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje (Ef. 3, 17-19).
Svako svjetlo i svaki plamen uvijek gori iz središta, tako je nutrina kršćanina ona iz koje proizlazi Svjetlo koje onda i vanjštini daje ljepotu. A Svjetlo, to je Isus. Evo jednog primjera poniznog sveca koji je upoznao Svjetlo i sam postao sol zemlje i svjetlo svijeta. Njemu vlastita slabost i grešnost nije bila zapreka, nego razlog još većeg gledanja na Isusovu svemogućnost i ljepotu koja ga je preobrazila:
Kad je sveti Franjo jedne noći dovršio molitvu, kako je bio pospan, zaspao je. Njegova je sveta duša bila uvedena u Božje svetište i u snu je između ostaloga vidjela neku gospođu koja se ovako držala: Glava joj je bila od zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh od kristala, a niže sve do dolje bilo je od željeza. Lik bijaše visok, skladno sastavljen i pravilno oblikovan. Premda je gospođa bila divna izgleda, ipak je bila zaogrnuta zamazanim ogrtačem. Kad je blaženi otac ujutro ustao, bratu Pacifiku, svetom čovjeku, opisao je viđenje, ali mu nije protumačio što ima značiti.
Premda su ovo viđenje mnogi samovoljno tumačili, mislim da nije naodmet prihvatiti tumačenje brata Pacifika, koje mu je, kad je stvar čuo, nadahnuo Duh Sveti. On je rekao: "Ova izvanredno lijepa gospođa jest duša svetoga Franje. Zlatna glava označuje kontemplaciju i poznavanje vječnih istina; srebrna prsa i ruke izražavaju kako je on riječi Gospodnje u srcu razmatrao i u djelo provodio; stameni kristal označuje trijeznost, a sjaj označuje čistoću; željezo, to je neslomljiva ustrajnost; i napokon zamazani ogrtač smatraj nejakim tijelom, koje prekriva dragocjenu dušu." (Toma Čelanski, Vita secunda)
Učenik Kristov je pozvan svjedočiti svoj susret s Kristom svemu svijetu, da bi mogao dati primjer zagledanosti u nebo. Svi ljudi u raznim religijama traže Boga, i nije potrebno sve ljude na kršćanstvo okrenuti, niti je to moguće, nego imamo mogućnost pokazati svijetu iskustvo susreta s Isusom Kristom koji donosi istinu o čovjeku u ljubavi i milosrđu, i tako činimo svijet svjetlijim, okrenutim prema Bogu.
