Dva su znamenja na nebu. Jedno od Boga i za Boga, drugo protiv njega. Ljudi se sami odlučuju kojim će znamenjem biti očarani
U misnim čitanjima svetkovine Uznesenja BDM ne možemo ne uočiti govore o Božjem vladanju svijetom. Oni su nit koja se provlači kroz sva čitanja. Ženino dijete, muškić, će „vladati svim narodima palicom gvozdenom“. U psalmu imamo kralja i kćer koja u „kraljeve dvore ulazi“. U poslanici Pavao govori o Kristu koji „treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje“. A u evanđelju Marija Elizabeti govori o Božjoj snazi i dobroti.
Crkva nam i ovdje, kroz liturgiju riječi, želi upraviti srce k pravom razumijevanju i štovanju Marije Majke. Marija nikad ne pokazuje ne sebe. Nikad sebe ne stavlja u prvi plan. Ona je ponizna službenica Božja, kako i sama kaže „neznatna“. Prvo mjesto daje Bogu i cijelim svojim bićem pokazuje na Boga. Svojim primjerom Marija nam svima može pomoći na našem putovanju ovom zemljom. Pogotovo danas kad je poželjno biti viđen, kad se traže zvijezde u svim krajevima svijeta, kad se veliča ljudska sposobnost i nadarenost, kad se želi biti slavan pa makar i na pet minuta, kad je u pitanju moje „ja“.
Crkva nam i ovdje, kroz liturgiju riječi, želi upraviti srce k pravom razumijevanju i štovanju Marije Majke. Marija nikad ne pokazuje ne sebe. Nikad sebe ne stavlja u prvi plan. Ona je ponizna službenica Božja, kako i sama kaže „neznatna“. Prvo mjesto daje Bogu i cijelim svojim bićem pokazuje na Boga. Svojim primjerom Marija nam svima može pomoći na našem putovanju ovom zemljom. Pogotovo danas kad je poželjno biti viđen, kad se traže zvijezde u svim krajevima svijeta, kad se veliča ljudska sposobnost i nadarenost, kad se želi biti slavan pa makar i na pet minuta, kad je u pitanju moje „ja“.
Crkva preko liturgije riječi ocrtava Marijin lik i vjernicima pruža sliku ponizne Djevice iz Nazareta. Marija je znamenje, veliki znak cijelom svijetu. Znak koji upućuje na Krista kojega rađa cijelom svijetu na spasenje. Kristom počinje nova borba i novo opredjeljenje. Dva su znamenja na nebu. Jedno od Boga i za Boga, drugo protiv njega. Ljudi se sami odlučuju kojim će znamenjem biti očarani; hoće li biti poput palih zvijezda čiji se sjaj više ne primjećuje ili će sjati u snazi kraljevstva Božjega. Život je borba. Borba opstanka i opredjeljenja. Svojim borcima Bog pripravlja sklonište i obranu protiv neprijatelja. Pustinja je mjesto Ženina skloništa. Pomalo paradoksalno. Kao da se borbe vode iz pustinje i iz skloništa. No, u skloništu se pripravlja nova snaga za nove borbe. Stoga se i u skloništu vodi borba. Borba stalnog opredjeljenja za Krista. I Krist savjetuje svoje učenike kad mole da se zatvore u svoju sobu i neka u tajnosti mole. Marija kao ponizna službenica sluša riječi svoga Sina i razmatra o njima u svom srcu. Njoj su se dogodile tolike velike stvari, a ona ih je sve jednostavno prihvatila. I kad se opisuje Majka Božja prisutne su riječi jednostavnosti. Ljepota je u jednostavnosti. Marija je jednostavna. Okrenuta jednome – Bogu – ljepoti nad ljepotama, izvoru iz kojeg izvire svaka druga ljepota i čija voda natapa svijet. Marija je vječno na Božjim izvorima i od začeća je oprana vodom života te je sva bez ljage, oprana ljepotom, obučena u ljepotu.
No, Marija nije sama. Nju su pripremale tolike „druge“ prije nje, mnoge hrabre žene njezina naroda koje su u jednostavnosti srca služile Gospodinu. Zajedno s njima, udružena u istoj vjeri stupa pred Gospodina Kralja i u njegove dvore ulazi. Po njihovoj vjeri i ona vjeruje te vjerom začinje Sina Božjega po Duhu Svetome. Marija, djevica staroga zavjeta, u vjeri već gleda Presveto Trojstvo i ispunjenje Božjeg spasenjskog plana s ljudima te postaje Djevica novog zavjeta u krvi Kristovoj. Marija nije, kako neki misle, zbog svoje neučenosti i skromnosti pristala uz Božji plan, ona je, očarana ljepotom, pristala biti dijelom plana i u sebi nositi tu ljepotu: Boga od Boga. Po njoj je Bog našao pristup svijetu i očitovao se ljudima kao onaj u kojem će svi biti oživljeni. Nova sudbina ljudi: nakon smrti po Adamovu grijehu život po Kristovoj smrti.
Marija, kao ona koja je donijela Krista svijetu, još dok ga je nosila u utrobi u svome pohodu Elizabeti, pokazala ga je svima nama. Mi smo Elizabeta kojoj Marija dolazi u posjet. Marija donosi veselje i ljepotu Božje blizine. Marija pripravlja put naše vjere. Put prihvaćanja Gospodinove volje. Ona koja je sva bila voljna ispuniti Božju volju, uči i nas kako primiti Gospodina. Gospodin se prima u svakodnevici naših života. Gospodin je prisutan svugdje i njegova prisutnost, ako ju se prepozna, uveseljava čovjeka, jer daje smisao njegovom životu. Mi smo Elizabete koje u sebi rađamo navjestitelje Božje, oni koji će danas pripraviti put Gospodinu u ovome svijetu. No, prije nego se to zbude, potrebno je iskusiti radost Božje blizine. Tu radost donosi Marija. Baš kao i Elizabeti. Svakim našim susretom s njom Marija nam donosi živoga Boga. Tako i mi, obdareni susretom božanskoga, možemo svijetu roditi navjestitelje Boga živoga. Možemo Bogu pripraviti put u ovaj svijet, u naše obitelji, u naša srca. Možemo se sami preporoditi i tim preporodom obnoviti i druge, da se svi obraduju s Božje blizine. Stoga se utječimo Majci Božjoj i budimo trajno u njezinoj blizini. Neka po njoj u naše živote uđe Bog koji razveseljuje srca svojih vjernika. Budimo i mi službenici Božji.
