Susret s Riječju može biti bolan. Izazvati neočekivane reakcije. Ali je njezin pogled uvijek pun ljubavi i istine. On spašava.
U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!« On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu:»Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!« Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.« (Mk 10, 17-30)
Nesumnjivo
je da u svima nama postoji težnja za srećom. Biti sretnim postavlja se kao
jedan od ključnih životnih ciljeva. Ali stvarnost je drukčija. Malo je sretnih
ljudi, malo je onih čije lice blista bez obzira na težinu i ozbiljnost životnog
trenutka. Češće susrećemo nesretne, bolesne, razočarane, osamljene i tužne.
Njihovo stanje vidljivo je na licu. Lice ih otkriva. Otkriva skriveno ili ono
što se želi prikriti. Mnogi se u potrazi za srećom otvaraju jeftinim i naizgled
obećavajućim rješenjima koja se redovito razotkriju kao obmane ili prijevare.
Drugi su pak zarobljeni vlastitim imetkom i gomilanje istoga ih ne usrećuje.
Svima je potrebno otkriti sreću kao vječno blaženstvo u gledanju Božjega lica.
Svaki se
čovjek djelomice može naći u onome koji u današnjem evanđelju istupa pred Isusa
(usp. Mk 10, 17-22). Iz njegova istupa vidljiva je želja za vječnim
blaženstvom. Ali način mu je nejasan. Ne uviđa kako biti dionikom vječne sreće.
Tek u susretu s Isusom situacija se bistri. Isusov pogled mu kazuje ono što on
ne vidi. Zrcali ga onakvim kakvim jest. Ovdje se krije životna poruka za nas.
Susret s Riječju nas razotkriva. Njezino svjetlo ulazi u svaki kutak bića i
iznosi ga na vidjelo. Zato je Riječ živa i djelotvorna. Proniče nakane i misli
srca. Ogoljuje ljudsko biće (usp. Heb 4, 12-13). Tako djeluje da nas zapanji,
ražalosti jer dodiruje taman prostor života. Prostor koji ne obasjava svjetlo
Riječi. I slično kao kod ovoga istupa, Riječ onoga koji ju susretne nerijetko
ostavlja bez riječi.
Susret s
Riječju može biti bolan. Izazvati neočekivane reakcije. Ali je njezin pogled
uvijek pun ljubavi i istine. On spašava. Ovdje nam se otkriva koliko Riječ
zahvaća u ljudsku stvarnost. Samo je jedan susret s Njom kadar učiniti ozbiljan
rez u našemu životu. Kadar je dati milost kušati spasenje. Predokus vječnog
blaženstva. Nalazi je onaj koji ju traži svim srcem. I kada je nađe, on je kao
čovjek koji prima duh mudrosti (usp. Mudr 7, 7-11). Tako ga Riječ zahvati da
bez nje ne može živjeti. »Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe;
(...) a meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u
Gospodinu.« (Ps 73, 27-28) Tek u odnosu s Riječju shvatimo kako svaki bijeg od
nje rađa žalošću i smrknutim licem; kako je sve drugo u usporedbi s njom
propadljivo i trošno; kako nas ništa tako ne može vratiti iz smrti u život kao
kada nas ona zahvati i vrati sreću na lice.
