Marija njeguje »hrabrost nedjelovanja«, sposobnost polaganog razumijevanja Božjega nauma. Skrovitost i samoća nazaretskog doma okvir su takvog razumijevanja.
Čovjek je biće pitanja. Svakodnevno ih postavlja. Pitanja su zbir riječi i misli. Iz njih se čita ono što čovjeka zanima, čemu je otvoren, kako gleda na sebe i svijet oko sebe. Iz njih čitamo i ono što čovjeka dotiče, što ga raduje, žalosti i tišti. Pitanja na neki način određuju čovjeka. Stavljaju ga u određeni položaj. Pitanja su dobra. Kazuju o čovjekovom zanimanju za svijet, život i samoga sebe. Često se iz dubine pitanja može čitati dubina i širina misli pojedinca. Tako nas pitanja otvaraju dubini misli, uvode nas u bolje razumijevanje zbilje. U pitanju čitamo odgovor.
Postoje osobe koje grčevito traže odgovore na određena pitanja. Ne zadovoljavaju se dobivenim odgovorima. Trude se sve shvatiti i obuhvatiti. Uvijek iznova žele opravdati svoje pitanje. Žele mu dati odgovor koji ni sami ne znaju. Takva pitanja guše čovjeka. Koče ga u njegovu rastu. Čine ga zakržljalim. Ne dopuštaju vlastitoj misli da se vine i nanovo otkriva ljepotu skrivenog. Stoga je takvim osobama prijeko potreban odmak. »Odmak je duša lijepog«, zapisa Simone Weil.
Božja riječ ulazi u onu kategoriju stvarnosti koje nikada ne možemo potpuno razumjeti. Naš odnos prema Riječi uvijek je u stavu razumijevanja. Uvijek je u aktivnom obliku. Stoga nas polagano razumijevanje Riječi uvijek iznova iznenađuje, dotiče i čudi. Upravo zato što je Riječ sâm Bog. Time dopuštamo da se Riječ polagano u nas utjelovljuje. Da postane dio nas. To ne znači negiranje pitanja. Naprotiv, pitanja bujaju u takvom odnosu. No, razumijevanje ih pročišćuje i daje im pravi smisao i značaj.
Marija iz Nazareta je zoran primjer, ali i uzor razumijevanja Riječi. U njoj se utjelovljuje Riječ. Ona Riječ nosi u sebi. Nije lišena ni pitanja ni sumnji. Marija njeguje »hrabrost nedjelovanja«, sposobnost polaganog razumijevanja Božjega nauma. Skrovitost i samoća nazaretskog doma okvir su takvog razumijevanja. Razumijevanjem se ne ranjava otajstvenost Riječi. Razumijevanjem se otkriva Ljubav u Riječi. Otkriva se Bog koji nas bezuvjetno ljubi i koji je odgovor svih naših pitanja. Njemu treba odgovoriti posluhom vjere izraženom u predanju. Evo me...
piše: fra Dragan Bolčić
Postoje osobe koje grčevito traže odgovore na određena pitanja. Ne zadovoljavaju se dobivenim odgovorima. Trude se sve shvatiti i obuhvatiti. Uvijek iznova žele opravdati svoje pitanje. Žele mu dati odgovor koji ni sami ne znaju. Takva pitanja guše čovjeka. Koče ga u njegovu rastu. Čine ga zakržljalim. Ne dopuštaju vlastitoj misli da se vine i nanovo otkriva ljepotu skrivenog. Stoga je takvim osobama prijeko potreban odmak. »Odmak je duša lijepog«, zapisa Simone Weil.
Božja riječ ulazi u onu kategoriju stvarnosti koje nikada ne možemo potpuno razumjeti. Naš odnos prema Riječi uvijek je u stavu razumijevanja. Uvijek je u aktivnom obliku. Stoga nas polagano razumijevanje Riječi uvijek iznova iznenađuje, dotiče i čudi. Upravo zato što je Riječ sâm Bog. Time dopuštamo da se Riječ polagano u nas utjelovljuje. Da postane dio nas. To ne znači negiranje pitanja. Naprotiv, pitanja bujaju u takvom odnosu. No, razumijevanje ih pročišćuje i daje im pravi smisao i značaj.
Marija iz Nazareta je zoran primjer, ali i uzor razumijevanja Riječi. U njoj se utjelovljuje Riječ. Ona Riječ nosi u sebi. Nije lišena ni pitanja ni sumnji. Marija njeguje »hrabrost nedjelovanja«, sposobnost polaganog razumijevanja Božjega nauma. Skrovitost i samoća nazaretskog doma okvir su takvog razumijevanja. Razumijevanjem se ne ranjava otajstvenost Riječi. Razumijevanjem se otkriva Ljubav u Riječi. Otkriva se Bog koji nas bezuvjetno ljubi i koji je odgovor svih naših pitanja. Njemu treba odgovoriti posluhom vjere izraženom u predanju. Evo me...
piše: fra Dragan Bolčić
