Kako se radujem? Ako promatramo radost u različitim slavljima, onda primjećujemo da su često, umjesto uz pravu radost, povezana uz blago tugovanje, prisjećanje na prošlost, neumjerenost i čak uz očaj.
Boga iz takvih slavlja izostavljamo radi 'veće slobode'… Takve zabave više nalikuju bijegu iz svakodnevnice koja je monotona i koja je povezana uz odricanje, žrtvu, trpljenje pa i bolest u kojima treba naći smisao.
Donekle se ne moramo čuditi da nema istinske radosti u našim slavljima jer se to uočava u središnjem slavlju našega života, na svetoj misi. Jesam li euharistijsko slavlje ikad doživio kao slavlje? Pjevao i bio radostan? Doživljavam li misu individualno ili sam svjestan zajednice? Imamo dojam kao da se samo muka i smrt Kristova uprisutnjuje na svetoj misi, a zaboravljamo radost zbog uskrsnuća.
Danas nam evanđelist Luka iznosi kako Isus očituje istinu i donosi radosnu vijest: 'Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.' I nastavi: 'Danas se ispunilo ovo pismo što još odzvanja u ušima.' Isus Krist nam opet daruje život. Ova naizgled obična rečenica poprima druge dimenzije ako u svome srcu razmatramo o njoj. Shvaćamo da nam je dar života najveća radost. Ako nam je Isus svojom mukom, smrću i uskrsnućem otvorio vrata nebeska i opet dao život, onda nam je upravo on najveća radost u životu- Isus Krist. Tajnu patnje tek shvaćamo kad svoje dnevno odricanje, žrtvu i patnje povežemo s Kristovom patnjom. Tako i radost. Kad naše slavljenje bude u i s Kristom može se nazvati istinskim slavljem. Stoga možemo Gospodina uključiti u svako naše slavlje, u svaku zabavu i svakodnevno djelovanje, ne strašeći se da mu tu nije mjesto. Imamo priliku (do)živjeti u maloj hostiji najveću radost i ljubav a onda u svakodnevnici činiti male stvari u najvećoj radosti i ljubavi.
Kao što je Isus svoje djelovanje započeo na svadbi i dao vina u izobilju da nam ništa ne nedostaje, neka i naš život postane slavlje. Prvo na svetoj misi pa u cijelom životu. Slaveći u Gospodinu, slavimo kao jedna obitelj u jednom Duhu koji nas povezuje u jedno tijelo. U takvim slavljima- pa i uz pivo, vino i pjesmu do duboko u noć- ne gubimo oko za svoju umjerenost i potrebe onih koji nemaju. 'Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ono je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Je radost Gospodnja vaša je jakost.' (Neh 8,10)
Donekle se ne moramo čuditi da nema istinske radosti u našim slavljima jer se to uočava u središnjem slavlju našega života, na svetoj misi. Jesam li euharistijsko slavlje ikad doživio kao slavlje? Pjevao i bio radostan? Doživljavam li misu individualno ili sam svjestan zajednice? Imamo dojam kao da se samo muka i smrt Kristova uprisutnjuje na svetoj misi, a zaboravljamo radost zbog uskrsnuća.
Danas nam evanđelist Luka iznosi kako Isus očituje istinu i donosi radosnu vijest: 'Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.' I nastavi: 'Danas se ispunilo ovo pismo što još odzvanja u ušima.' Isus Krist nam opet daruje život. Ova naizgled obična rečenica poprima druge dimenzije ako u svome srcu razmatramo o njoj. Shvaćamo da nam je dar života najveća radost. Ako nam je Isus svojom mukom, smrću i uskrsnućem otvorio vrata nebeska i opet dao život, onda nam je upravo on najveća radost u životu- Isus Krist. Tajnu patnje tek shvaćamo kad svoje dnevno odricanje, žrtvu i patnje povežemo s Kristovom patnjom. Tako i radost. Kad naše slavljenje bude u i s Kristom može se nazvati istinskim slavljem. Stoga možemo Gospodina uključiti u svako naše slavlje, u svaku zabavu i svakodnevno djelovanje, ne strašeći se da mu tu nije mjesto. Imamo priliku (do)živjeti u maloj hostiji najveću radost i ljubav a onda u svakodnevnici činiti male stvari u najvećoj radosti i ljubavi.
Kao što je Isus svoje djelovanje započeo na svadbi i dao vina u izobilju da nam ništa ne nedostaje, neka i naš život postane slavlje. Prvo na svetoj misi pa u cijelom životu. Slaveći u Gospodinu, slavimo kao jedna obitelj u jednom Duhu koji nas povezuje u jedno tijelo. U takvim slavljima- pa i uz pivo, vino i pjesmu do duboko u noć- ne gubimo oko za svoju umjerenost i potrebe onih koji nemaju. 'Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ono je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Je radost Gospodnja vaša je jakost.' (Neh 8,10)
