Danas odluči biti samo jedno zrno soli i tračak svjetlosti onima kojima je život neslan ili koji baš ne vide jasno kuda trebaju hodati i – ostvario si svoj poziv!
Došavši na svijet i izabravši apostole, Isus je iskazao veliko povjerenje koje ima u ljude. Odlučio im je ostaviti kao zadatak da oni dalje pronose ono što On čini dok je još među njima. Zato im i govori da su oni „sol zemlje“ i „svjetlo svijeta“. Tada nisu razumjeli o čemu im je govorio, i nisu bili svjesni odgovornosti koja je stavljena pred njih. Primili su poziv da budu drugačiji, da iskorače iz svjetine, iz mase, te da postanu originali. Svatko od nas je stvoren da bude original. Nismo pozvani biti što bolja kopija bilo koga, nego biti najbolji original. Samo ako budemo drugačiji od drugih, drugi će nas primijetiti i prepoznati. Ono što nije uobičajeno – odmah upada u oko. Takve stvari prve primjećujemo.
Nakon što im je rekao da su „sol zemlje“, odmah im daje i upozorenje da se čuvaju, da ne obljutave. Jer, kada sol obljutavi, od nje više nema koristi. Njome se više ništa ne može zasoliti. Određene upute za čuvanje možemo pročitati u prvom čitanju kod proroka Izaije koji nam govori da svoj kruh podijelimo s gladnima, da pod krovove uvodimo beskućnike, da odjenemo one koje vidimo gole i da se ne krijemo od onih koji su naše krvi. To su upute za koje ćemo reći da ih znamo i da smo ih spremni učiniti, ali kada dođe prva prilika da takvo djelo provedemo u stvarnost, odjednom to kao da nam ispari iz glave. Tih se stvari ne sjećamo. Da smo mi u situaciji kojima je potreban kruh, krov nad glavom, odjeća, pripadnost, vjerojatno bismo drugačije razmišljali.
Onaj poziv, kojega je Isus uputio učenicima kad ih je nazvao „svjetlom zemlje“ i „solju svijeta“, upućen je i nama. Bez iznimke. Svi smo mi pozvani biti i svjetlo i sol. Lice zemlje danas ne bi izgledalo isto da apostoli nisu bili dobra sol zemlji ni da nisu svijetlili svijetu u vremenu tame. Zahvaljujući njihovu primjeru, mi danas imamo definiran ispravan nauk koji se često kritizira upravo zato što je drugačiji od uobičajenog. Baš zato što je originalan.
Da bi se bilo ili sol ili svijetlo, nije potrebno mnogo. Ako u bilo koje jelo stavimo previše soli, jelo neće valjati, ako je svjetlo prejako, ne možemo vidjeti. Sol se uvijek stavlja u malim količinama, a svjetla nikada ne palimo previše. Ono se svejedno u tami vidi. Danas odluči biti samo jedno zrno soli i tračak svjetlosti onima kojima je život neslan ili koji baš ne vide jasno kuda trebaju hodati i – ostvario si svoj poziv! Neće ti biti lagano, ali lijepo to reče sv. Terezija Avilska: „Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje.“ A, ako nas je On i pozvao, čega se imamo bojati? Budimo originali, i u tome budimo kreativni!
Primili smo izazov! Ostvarimo ga!
