Prvi kršćani nastojali su živjeti Presveto Trojstvo u konkretnom životu, čak i prije negoli je bilo što dogmatski definirano.
Iv 3, 16-18
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.«
Crkva se danas spominje najveće tajne naše vjere - Presvetog Trojstva. Svaki naš liturgijski čin ili molitva počinje spomenom na Presveto Trojstvo jer izgovaramo riječi: U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Čineći znak križa zazivamo pomoć Presvetog Trojstva i posvješćujemo si Božju blizinu. Mnogi su sveci prije nas pokušali dokučiti tajnu Presvetog Trojstva, ali uzalud. Naš ljudski um teško prihvaća stvari koje ne može shvatiti ni objasniti. Moramo si dopustiti da nas Bog nadvisi. Kako kaže psalmist: da sve proniknem opet mi ti Gospodine preostaješ. Iako ne možemo dokučiti tajnu Presvetog Trojstva, ipak možemo dopustiti njegovo djelovanje u našem životu.
Evanđelje nam danas donosi dio razgovora Nikodema i Isusa. Nikodem je bio farizej koji je Isusu dolazio noću kriomice, očito zbog straha da ga nitko ne vidi. Nikodem je uvjeren da je Isus od Boga, jer nitko ne može činiti takva djela ako nije od Boga. Isus mu govori o ljubavi nebeskog Oca koji je poslao svoga Sina da spasi svijet, jer nebeski Otac ne želi da itko od nas pogine. Isus nas poziva na vjeru i samo ćemo kroz vjeru moći razumjeti neke stvari koje nam nisu jasne. On je taj koji nam je rasvijetlio nebeskog Oca onakvog kakav zaista jest. Pokazao nam je Njegovo milosrdno lice. Isus je umro na križu, uskrsnuo i uzašao na nebo i time nam je vraćeno naše dostojanstvo. Otvoren nam je put prema slavi Božjoj i mi možemo gledati lice Božje baš kao Mojsije u prvom čitanju.
Možda možemo reći da živimo u sebičnom svijetu. Ljudi su se previše zatvorili u sebe i sve je manje povjerenja u drugog čovjeka. Kršćani se toga ne bi trebali bojati jer što čovjek gleda, to i postaje. Zagledajmo se u Presveto Trojstvo. Samo ljubav može stvarati, a mi smo stvoreni iz te otajstvene trojstvene ljubavi. Kao kršćani uronjeni smo u Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Baš kao što otac i majka na svoju djecu prenose sve ono što imaju. Može se reći da roditelji žive kroz djecu, tako smo i mi, koji smo stvoreni iz Božje ljubavi, sposobni ljubiti. Kroz nas kršćane Bog živi i djeluje. Mi bismo trebali biti oni koji će svijetu svjedočiti živoga Boga.
Danas nas sveti Pavao u svojoj drugoj poslanici Korinćanima poziva da se ljubimo, radujemo, usavršavamo i da njegujemo mir, te da će tako Bog ljubavi biti s nama. Taj dio završava riječima da milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga bude s nama. Duh Sveti treća je božanska osoba o kojoj se možda najmanje zna. Često ćemo na nekim slikama vidjeti kako je zamrljan, a umjetnik time želi naglasiti njegovu tajanstvenost. On izlazi od Oca i Sina i sveza je ljubavi među njima. Samo njegovo svjetlo može rasvijetliti naše umove. To vidimo kod apostola kad su primili Duha Svetoga kako odvažno idu svjedočiti svoju vjeru i svi ih razumiju. Duhom Svetim razumijemo Božje riječi i on nam daje snagu da ih živimo i svjedočimo. Prvi kršćani nastojali su živjeti Presveto Trojstvo u konkretnom životu, čak i prije negoli je bilo što dogmatski definirano.
Potrebno je uvijek moliti i nikada ne posustajati. Gospodin je rekao: tko ustraje do kraja taj će se spasiti. Molimo Gospodina da nam udijeli milost da ga ljubimo i da živimo onako kako nas je on naučio. Živeći po Božjem, uistinu ćemo svijetu pokazati da smo njegova djeca koju će on po završetku ovoga života primiti u svoju slavu, gdje živi i kraljuje u vijeke vjekova.
