Koliko god mi tražili, nikada ga nećemo moći spoznati ljudskim umom. Ali gdje um završava započinje vjera i vjerom nadilazimo um.
Iv 16, 12-15
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«
"Još vam imam mnogo kazati…“ reče Isus, znajući da mi još nismo spremni sve to nositi. Presveto Trojstvo koje danas svetkujemo ima težinu koju čovjek ne može shvatiti niti će ikada moći. Bog nam dopušta tu težinu, ne da bi nam ona bila teret ili omča koja nas sputava, nego da nam bude ohrabrenje na putu traženja. Bilo bi nam jako teško i monotono da smo savršeni, da znamo otajstvo našeg skrivenog Boga.
Bog nam se objavljuje, ali se ne otkriva potpuno. Trojstvo je istina koju čovjek ne može do kraja spoznati, no Duh Sveti je taj koji će nas upućivati u dubine te istine.
Jedan Bog u Trojstvu - to prekrasno zvuči. Tajanstveno, skriveno od ljudskog uma, ali opet vrlo potrebno našoj vjeri. To nam je važno kako bismo sami sebi predočili u što vjerujemo i kako vjerujemo. Zato nam je potreban Duh Sveti, kojeg mi ljudi nekako često stavljamo sa strane i nemamo dublju povezanost s njim.
Bog Oca sebi predočujemo kao ovozemaljskog oca, približujući ga tako sebi, iako ljubav zemaljskog oca nije ni blizu onoj ljubavi kojom nas Bog Otac ljubi. Sin je uzeo našu ljudsku narav i tako postao nama jednak i blizak. A Duh Sveti nam je nekako daleko, ne možemo ga tako lako predočiti našem ograničenom umu i nikako da postanemo svjesni nemogućnosti te predodžbe. Koliko god mi tražili, nikada ga nećemo moći spoznati ljudskim umom. Ali gdje um završava započinje vjera i vjerom nadilazimo um.
